Bilješka o autoru/autorici:

Prof. dr. sc. Boris Buklijaš je rođen 18. kolovoza 1946. godine u Zavojanima, općina Vrgorac. U Split se doselio 1959. godine. Pravni fakultet u Splitu završio je 1970. godine u srpnju i bio je među najboljim studentima u svojoj klasi. Kao takav u veljači 1971. zaposlio se kao asistent na tome Fakultetu. Najprije na predmetu Upravno pravo, a nakon deset godina prešao je na predmet Radno i socijalno pravo kada je predmetni nastavnik otišao u mirovinu i za tim je postojala potreba Fakulteta. Od tada je neprekidno radio na Pravnom fakultetu u Splitu i nakon 44 godine rada otišao 2015. u mirovinu. Na dodiplomskom studiju predavao je kolegije: Radno i socijalno pravo; Sindikalno pravo; Europsko radno pravo; Međunarodno radno pravo. Bio je prodekan Fakulteta razdoblju 1990 – 1993. te više godina Voditelj stručnog Upravnog studija na kojem je također predavao nekoliko kolegija. Na stručnom Upravnom studiju u Vodicama kao nastavnik predavao je više od deset godina, te je to nastavio i kad je taj studij preuzelo Veleučilište u Šibeniku i bio nekoliko godina pročelnik toga studija. Na fakultetskom poslijediplomskom studiju Športsko pravo predavao je kolegij Radno pravo u području športa. Objavio je više od stotinu znanstveni i stručnih radova i knjiga. Dobio je nagradu Splitsko-dalmatinske županije za znanstveni rad. Bio je vijećnik Grada Splita te županijski vijećnik. Član je Hrvatske udruge za radno pravo i socijalnu sigurnost i Akademije pravnih znanosti Hrvatske. Od 1986. do 1988. bio je profesionalni predsjednik Republičkog odbora sindikata odgoja, obrazovanja, znanosti i kulture sa 100 000 članova. Bio je član Državnoga sudbenog vijeća. Dva puta uzastopce biran je za dekana Pravnog fakulteta u Splitu.

Uporno i odgovorno je radio kao dekan. Prvi je dolazio na posao, a posljednji odlazio. Radilo se i po 14 sati dnevno – često i do ponoći. Kad su se izvodili veliki radovi, gradile nove dvorane, cijelo je ljeto formalno spavao na Fakultetu jer se radilo danonoćno. Ponosan je na sve ono što je učinio za Fakultet. Tako je izgradio parkiralište za dvadeset automobila iza zgrade, promijenio sve prozore na zgradi Fakulteta, postavio kovanu željeznu ogradu oko Fakulteta, zasadio park i zelenilo, uredio krov i i izmijenio kompletnu vodovodnu i elektro instalaciju, opremio sve kabinete suvremenim namještajem po mjeri i kompjutorima, izgradio novi prostor i preselio Studentsku referadu u prizemlje, proširio prostor Aule (predvorja), uredio kanalizaciju, kamene ploče u dvorištu, uredio fasadu na cijeloj zgradi i balkone, i kao kruna svega izgradio dvije potpuno nove dvorane svaka sa po 100 mjesta i renovirao Veliku dvoranu (bivša broj 3.) s 250 sjedećih mjesta. Sve su dvorane vrhunski opremljene, od podnog grijanja, hlađenja, protupožarne opreme i sl. Tako su stvoreni najbolji materijalni i prostorni uvjeti za rad studenata i nastavnika. Danas je zgrada Fakulteta jedna od najljepših poslovnih zgrada u ovom dijelu Splita. I to je sve učinjeno vlastitim sredstvima koja je Fakultet sam zaradio na tržištu znanja. Dakle, bez i jedne kune iz državnog proračuna.

Istovremeno je renoviran nastavni program Fakulteta (usklađen s programom fakulteta u Zagrebu i druga dva fakulteta u zemlji). Fakultet je bio u punom zamahu, radili su se projekti, održavala savjetovanja, međunarodna suradnja, znanstveni skupovi, unaprijedilo izdavaštvo i mnogo toga drugoga. Fakultet je u to vrijeme napredovao u svakom pogledu.

Aktivan je u pojedinim društvenim događanjima u selu Zavojane. Posebno se angažirao kao županijski vijećnik oko rekonstrukcije dijela ceste L 67199 Zavojane – Turići, tj. Stilja. Također je svaki put sudjelovao u obnovi spomen-ploče fra Karlu Ćulumu koju su tobože nepoznati zločinci ovih godina više puta rušili.

Sažetak:

Selo Zavojani (Zahojani) prvi put se spominje u Kreševskoj povelji iz 1434. godine. Izvodi se od riječi zahod, zalazak sunca, zapadni kraj. Pripadalo je srednjovjekovnoj Gorskoj župi – prostor od Vrgorca do biokovskog prijevoja Turija. Od 1493. do 1690. Vrgoračkom krajinom, znači i Zavojanima, vladaju Turci – dakle gotovo 200 godina, što je ostavilo određenog traga – naročito u govornom jeziku. Postoje još uvijek ostaci kule begova Cukarinovića u zaseoku Kasaba.

Župna crkva rođenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1712. godine i zaštićeni je spomenik kulture od 1977. godine. Prema pisanju fra Vjeke Vrčića to je najimpresivnija crkva u nekadašnjoj Makarskoj biskupiji. Župa pripada Biokovskom dekanatu Splitsko- makarske nadbiskupije.

Naselja se nalaze od 378 pa sve do 830 metara nadmorske visine. Selo se nalazi u Zabiokovlju odvojeno tom planinom i njezinim gorskim lancima od mora. Udaljeno je od općinskog središta (sada Grada Vrgorca) 12 kilometara zapadno – do centra sela. Sastoji se od mnogo zaselaka – prema nekim brojenjima od 28 pa čak do 40. Kraj je odvajkada naseljen i postoje tragovi Ilira, Rimljana, Avara, Slavena, Bizantskog Carstva, Mlečana, Austrijanaca, Francuza, Talijana, Nijemaca – i država svih ovih naroda, sve do konačnog ujedinjenja u hrvatski nacionalni korpus završetkom Prvog i Drugog svjetskog rata te definitivno devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Stanovnici su po nacionalnosti svi Hrvati. Tijekom vremena u potrazi za boljim životom raselili su se diljem zemlje i inozemstva, tako od 1236 stanovnika iz davne 1910. godine – danas je spalo na njih 150.

Dali su velik doprinos za slobodu u Drugom svjetskom ratu. Od otprilike tadašnjih 1200 stanovnika više od 300 sudjelovalo je u partizanskom pokretu. Selo je pretrpjelo strašne ljudske žrtve, izginulo je 14 % stanovništva. Materijalna šteta bila je ogromna jer je selo gotovo potpuno razoreno. Stanovništvo se tradicionalno bavi poljodjelstvom i stočarstvom. Najviše se uzgaja vinova loza, smokve, trešnje, bademi i orasi, različiti kupusi (posebno raštika) i krumpiri, a u najnovije vrijeme sve se više sade masline – tako se procjenjuje da ima više od 15 000 stabala. Neki se već tradicionalno zapošljavaju u okolnim industrijskim poduzećima.

Selo je razbacano na velikom prostoru kraškog tla površine 21,20 kilometara kvadratnih brdskih visoravni, malenih polja, brdskih prisojnih strana i dolina, vrtača, dolaca i dočića. U prostoru je obilje jama, pećina, propunti, procijepa, škripova, žlibina, sipara, urvina, udolina i sličnih fenomena.

Zavojane ima puno autohtonih riječi. Autor je svjestan da mnoge nije zabiljžio, već samo one koje je čuo. Pisanje mu je bilo otežano i zbog toga što je on tamo živio samo do svoje osme godine, ali je poslije stalno dolazio kad god je mogao, što čini do danas. Mnoge od navedenih riječi govore se u cijeloj Dalmatinskoj zagori – primorju i šire. Zapisao je i neke pjesme, napjeve, poskočice i poslovice. Razumije se da toga u stvarnosti ima puno više. Neke od njih su i vulgarne, uvredljive i postojala je dvojba treba li ih uvrstiti ili ne, ali kakve su, takve su – one su zavojanske i zapravo su odraz jednog tvrdoga gorštačkog mentaliteta. Nekih riječi, koje su davno prije postojale, danas u govoru više nema, nitko ih ne zna, jer stariji su pomrli, a mlađi ih nisu ni čuli ni govorili. Neke su se čak govorile samo u nekim od mnogobrojnih zaselaka. Vjerojatno ima mnogo riječi koje ni autor nije čuo, posebno napjeva i poskočica, pa one tako ostaju za neka nova istraživanja. Ima riječi koje su vezane za određena veoma važna povijesna događanja u tome kraju, kao naprimjer sasvim obična riječ – braća, ali ona je zapravo postala sinonim dubinskog značenja. Također, ima i stranih riječi koje su mještani izgovarali ponešto na svoj način – što znači da su ih prihvatili kao svoje.

Poseban problem je literatura koja bi se odnosila na same riči, nje jednostavno nema. Ništa do sada nije napisano o zavojanskim ričima. Naime, veoma se malo pisalo o ričima Zagore od Neretve do Krke. U knjigama (monografijama) Marka Buklijaša i Marka Bajte ima po jedan odlomak o starim riječima, tuđicama, koje su u upotrebi na području Vrgoračke općine, a Marko Buklijaš u knjizi Zavojane u Vrgoračkom kraju ima jedan odlomak naslovljen „Strane riječi i pojmovi“. Pisalo se ograničeno, samo o raznim oblicima čakavskog dijalekta, govora splićanistike, te govora na nekim otocima i u primorju. Tako autor od svega toga nije imao nikakve koristi, osim što je malo proširio svoje znanje. Morao se zadovoljiti ponekim „bočnim“ izvorima – ali bolje išta nego ništa.

Autor je uz neke riči napisao i kraće objašnjenje, komentar ili esej – uz nešto književne slobode – jer je uvjeren da one to zaslužuju zbog raznih lažnih mitova o njima, zlonamjernosti, manipulacija i pokušaja da se puno toga okrene naopačke – dobro prikaže kao zlo, a zlo kao dobro, i prije svega zbog povijesne istine kako ju autor shvaća. Sam je proživio neke od tih događaja i osobno poznavao njihove protagoniste, pa smatra da ima pravo to javno kazati. Osim toga, autor misli da se čovjeku može posebno dopadati neki fizički predmet – stvar. Tako se meni naročito sviđa sovjetska kratka strojnica – automat iz Drugoga svjetskog rata PPŠ-41 (poznatiji kao Špagin) u kalibru 7,62 x 25 mm. Mogao bih o njemu napisati velik esej.

Knjigu sam napisao takoreći u jednom dahu. Ponijela me želja da to jezično blago na neki način sačuvam. Tekst sam završio koncem studenoga 2019. godine. Ovo su samo neke napomene, a mogao bi ih nanizati još mnogo, ali cijenim da to sada nije potrebno, već da je najbolje što prije knjigu pokloniti onima kojima je namijenjena, uz zahvalnost na svakoj dobronamjernoj i poticajnoj kritici.

Knjigu posvećujem mojim pokojnim roditeljima Ivi i Srećku koji su prošli mnoge kalvarije u svojim životima, te mojoj djeci: Ivani, Ani, Jurju i Stjepanu, kao i svim mojim poštovanim Zavojančankama i Zavojančanima – ma gdje bili.

prof. dr. sc. Boris Buklijaš, autor

Recenzenti
Srećka Škare, profesorica
Andrija Škare, diplomirani novinar, književnik

E-mail: Boris Buklijaš 

Naslov: Zavojanske riči
Autor: Boris Buklijaš
Broj stranica: 152
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2020
ISBN: 978-953-336-639-5
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev

Kako naručiti knjigu? Proces online kupovine jednako funkcionira za sve kupce, s jedinom razlikom u tome što što kupci iz inozemstva za područje dostave moraju odabrati “Europa” ili “Ostale zemlje svijeta”, a za vrstu plaćanja WSPay (kreditna kartica) ili Virmanom (bankovni transfer).

Molimo kliknite ovdje za detaljni vodič kroz proces narudžbe ili nas kontaktirajte za više informacija.