Sažetak:

Olimpijski pobjednici su moderni sportski heroji o kojima mislimo da znamo sve.
Kada i kako su počeli sportsku karijeru, koje su im bile prepreke na tom putu, što im je pomagalo, a što odmagalo u postizanju vrhunskih uspjeha, što je bilo s njima nakon što su sišli s pobjedničkog trona?
Ova knjiga iznosi zanimljive činjenice o malo poznatim detaljima s druge strane osvojenih Olimpijskih medalja.

Izvadak iz knjige:

Siječanj    17. I.
_________________________________________________________________________________________

Na današnji dan, na dva kontinenta, u Africi i u Americi, rodile su se dvije svjetske sportske legende

Kenijski trkač Kipchoge „Kip“ Keino, rođen 17. siječnja 1940. g., imao je nesreću što su mu oba roditelja umrla dok je bio još mali. Odgojila ga je teta, a nakon školovanja postao je nastavnik tjelesnog odgoja u kenijskoj policiji. Na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine Keino je najprije osvojio srebrnu medalju u utrci na 5000 m s 15 stotinki sekunde zaostatka za prvim. Tri dana kasnije autobus kojim se iz Olimpijskog sela vozio na stadion, zaglavio je u prometnoj gužvi, pa je Keino otrčao milju do stadiona kako bi stigao na vrijeme. U toj utrci na 1500 m Keino je bio prvi s preko tri sekunde prednosti pred drugoplasiranim. Na sljedećim Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. g. Keino je osvojio zlatnu medalju u utrci na 3000 m steeplechase i srebrnu u utrci na 1500 m i tako sa četiri Olimpijske medalje postao najtrofejniji kenijski sportaš. Po završetku sportske karijere Keino je sa suprugom kupio farmu i pretvorio je u sirotište, a 2000. godine ostvario je životni san otvorivši osnovnu školu koju pohađa 300 učenika. Naravno, Keino je i predsjednik Olimpijskog odbora Kenije. 

Američki boksač Cassius Marcellus Clay, Jr., kasnije poznatiji kao Muhammad Ali, rodio se 17. siječnja 1942. g. u sređenoj obitelji pismoslikara i kućanice. Imao je 12 godina kad mu je netko ukrao bicikl pa se Clay otišao požaliti policajcu prijeteći kako će „zgaziti“ lopova kad ga uhvati. Policajac je bio i amaterski boksački trener pa je ponudio ljutitom Clayu da ga nauči vještinu boksanja. Nakon šest tjedana treniranja Clay je pobijedio u svom prvom meču, a natjecao se i na lokalnom TV programu „Budući prvaci“, gdje je za svaku borbu dobio četiri dolara (danas bi to bilo 45 dolara). Nakon što je maturirao, Clay je na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine osvojio zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji koju je bacio u rijeku nakon što su ga odbili poslužiti u jednom restoranu namijenjenom samo bijelcima. Uskoro postaje profesionalac i sa svojim specifičnim stilom borbe, spuštenim gardom i brzim kretanjem po ringu uz moto „oko protivnika letim kao leptir, a ubadam kao pčela“ Muhammad Ali postaje trostruki svjetski prvak u teškoj kategoriji.

Jeste  li  znali  … ?

… da je hrvatski nogometaš Zlatko Papec, rođen u Zagrebu na današnji dan, 17. siječnja 1934. godine, koji je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. g., na polufinalnoj utakmici Kupa 1961. godine u Varaždinu  između „Hajduka“ i tada drugoligaša „Varteksa“ dao gol kojeg je sudac uvažio, no kada je Papec priznao da je igrao rukom, sudac je poništio svoju odluku. To je bio fair-play potez do tada neviđen na našim terenima, a unatoč nadmoći „bilih“, Varaždinci su slavili u produžetku sa 2:0.
________________________________________________________________________________________

Svibanj    31. V.
_________________________________________________________________________________________¬_¬

Primjeri dva plivača, rođena na današnji dan, pokazuju kako se do slave može stići na razne načine. I kao najbrži i kao najsporiji.

Na 23 od 27 Ljetnih Olimpijskih igara, u 36 plivačkih disciplina nastupilo je 138 plivača i 78 plivačica iz Italije koji su osvojili ukupno 17 medalja. Ali, tek je na Igrama u Sydneyu 17. rujna 2000. godine talijanski plivač Domenico Fioravanti, rođen 31. svibnja 1977. godine, osvojio prvu plivačku zlatnu medalju za Italiju. Bilo je to u utrci na 100 metara prsno. A, tri dana kasnije Domenico opet osvaja zlatnu medalju, ovaj put u utrci na 200 metara prsno i tako postaje jedini talijanski plivač s dvije zlatne Olimpijske medalje. Domenico je počeo trenirati plivanje s devet godina, a već s deset godina je trenirao svakodnevno. Tijekom priprema za Olimpijske igre u Ateni 2004. godine dijagnosticirana mu je srčana hipertrofija, zbog čega je završio s natjecateljskom karijerom.

Eric Moussambani Malonga, plivač iz Ekvatorijalne Gvineje, rođen 31. svibnja 1978. g. na Olimpijske igre u Sydneyu 2000. g. stigao je bez ispunjenih kvalifikacijski normi zahvaljujući pozivnici koja je trebala služiti kao poticaj razvoju plivanja u nerazvijenim zemljama gdje ne postoje adekvatni uvjeti za treniranje. Osam mjeseci prije ovih Igara, 22-godišnji Moussambani naučio je plivati u malom, 20-metarskom hotelskom bazenu, jedinom u glavnom gradu Malbaou. Prije dolaska u Sydney, Moussambani nikada nije ni vidio 50-metarski bazen, a kad je 19. rujna 2000. g. u prvoj kvalifikacijskoj utrci skočio u njega, za Moussambanija je započela utrka života. Oba njegova suparnika, 16-godišnjaci iz Nigera i Tadžikistana, diskvalificirani su zbog pogrešnog starta tako da je Eric plivao potpuno sam utrku na 100 metara slobodno. Prvih 50 metara Eric je još nekako isplivao, a drugu polovicu je, svojim, dotad neviđeno „slobodnim“ stilom, mlatarajući rukama i nogama, često tonući, jedva plivao. Publika i suci ostali su u šoku, izgledalo je da se Moussambani davi, da će se utopiti, a onda se tribinama prolomilo klicanje podrške publike i Eric je nakon jedne minute, 52 sekunde i 72 desetinke doplutao do cilja. Na izlasku iz bazena izjavio je da mu je to najsretniji dan u životu:„posljednjih 15 metara bilo mi je užasno, mislio sam da neću uspjeti“. S postignutim vremenom, skoro dva i po puta lošijim od tadašnjeg svjetskog rekorda, Eric je postavio rekord svoje zemlje, a od medija je dobio nadimak od dragosti „Erik jegulja“.

Jeste  li  znali  … ?

… da je finski skijaški skakač Toni Markus Nieminen, rođen na današnji dan 31. svibnja 1975. godine, koji je osvojio dvije zlatne i jednu brončanu medalju, imao 16 godina i 261 dan kada je osvojio prvu zlatnu medalju pa je tako postao najmlađi osvajač zlatne medalje na Zimskim Olimpijskim igrama?
________________________________________________________________________________________

Kolovoz    29. VIII.
_________________________________________________________________________________________

Koliko sportska dostignuća mogu nadići uvriježena razmišljanja i procjene, pokazuju i primjeri tri vrhunska sportaša rođena na današnji dan.

Indijski hokejaš na travi Dhyan „Chand“ Singh, rođen 29. kolovoza 1905. g., osvojio je tri zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1928. g. u Amsterdamu, 1932. g. u Los Angelesu i 1936. g. u Berlinu. Smatra se da je Dhyan „Chand“ najbolji hokejaš na travi svih vremena, a još uvijek važi njegov rekord od preko 1000 golova postignutih u međunarodnim susretima. Brojne priče i anegdote vežu se uz njegove nevjerojatne sposobnosti i magičnu kontrolu u driblanju s lopticom, ali je činjenica da su u Nizozemskoj službeni sportski predstavnici slomili jednu njegovu hokejašku palicu kako bi provjerili da li se unutra nalazi magnet!

Američki atletičar Robert „Bob“ Beamon, rođen 29. kolovoza 1946. g., osvojio je  zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. g. u skoku u dalj. Ovaj fantastičan skok bio je novi svjetski rekord od 8 metara i 90 centimetara koji je zaprepastio sportsku javnost, ali i samog Beamona i njegovu konkurenciju, a najviše – suce. Naime, već pripremljeni optički sustav za mjerenje duljine skokova jednostavno nije bio dizajniran da izmjeri skok tolike duljine. Stoga su suci morali potražiti običan metar (ne znam je li bio stolarski ili krojački!?) kako bi ručno izmjerili dužinu ovog povijesnog skoka. Kada je, nakon više puta ponovljenog mjerenja na stadionu objavljena duljina, i sam Beamon pao je na koljena u nevjerici.

Hrvatski vaterpolist Milivoj Bebić, rođen 29. kolovoza 1959. g., na Olimpijskim igrama osvojio je srebrnu medalju u Moskvi 1980. g. i zlatnu medalju 1984. g. u Los Angelesu. Na Univerzijadi u Japanu 1985. g. Milivoj Bebić je posramio japansku elektroniku. Semafor na vaterpolskim utakmicama bio je tako programiran da ispiše kako jedan igrač može postići najviše 20 golova. Kada je Bebić postigao 21. pogodak, kompjutor je na sekundu-dvije stao „razmišljati“, a onda je preko cijele površine semafora ispisao englesku riječ – IMPOSSIBLE (NEMOGUĆE). O, da, moguće je to bilo u Bebićevu vaterpolu. Tada je Bebić postavio do danas nenadmašen svjetski rekord u broju postignutih golova u vaterpolskoj utakmici: 28!

Jeste  li  znali  … ?

… da je na današnji dan, 29. kolovoza 1961. g. rođen hrvatski vaterpolist Tomislav Paškvalin, koji je osvojio dvije zlatne Olimpijske medalje na Igrama u Los Angelesu 1984. g. i u Seulu 1988. g., bio sudionik najduže vaterpolo utakmice u povijesti? Finalna utakmica na Svjetskom prvenstvu u Madridu 1986. g. trajala je četiri sata – počela je navečer u 20 sati, a završila sutradan, nakon ponoći. Nakon četiri četvrtine po osam minuta, igralo se je čak osam produžetaka!
________________________________________________________________________________________

Bilješka o autoru:

Milivoj Lassić je svoj životni maraton započeo sretne 1954. godine u Splitu gdje je i maturirao na Klasičnoj gimnaziji, a u Zagrebu je diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Radio je u vanjskoj trgovini, na bankarskom deviznom tržištu, bavio se društveno-ekonomskim istraživanjima, časno odradio ratnu dionicu 1991. g., kreirao ukrasne vaze, bavi se numerologijom, a čitav niz godina je vrijedni sportski kroničar.

Ključne riječi:

Igra, sport, uspjeh, odricanje, žrtva, sreća, motiv, brže, jače, više, pobjednik, medalja, zlato, srebro, bronca.

Link: www.numerologija.com.hr
E-mail: Milivoj Lassić

Naslov: Iza kulisa Olimpijskih igara
Autor: Milivoj Lassić
Broj stranica: 374
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2012.
ISBN: 978-953-336-004-1
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev