Autobiografske priče od polovice sedamdesetih prošlog stoljeća do domovinskog rata s uvodima na mikeškom dijalektu.
Knjiga se sastoji od trideset priča različite tematike i zanimljivih naslova: Jason naših dana, Kištra u kojoj su ljudi, Fantovi i rođendani, Na bazenu, Počasni krugovi, Časkom i poletno po Polet, Babin Kuk, Curino cviće, Stadion koji to nije ili Nele,ba!, U kazališće po darove, Pijanisti, Cicamace i visibabe, Viktor Bumba Kisiseko… koje bi se mogle svesti na zajednički nazivnik spomenar odrastanju jer je autor većinu priča posvetio najljepšem dijelu čovjekova života, a čini mi se i najtežem – odrastanju i traženju sebe.

Priče su ispričane u 1. osobi (licu). Autor ih je vješto gradio na sjećanjima svojim, nekog poznanika ili prijatelja, a mnoge su dio i svih nas. U njima žive uspomene na drage ljude, događaje iz Mikešlanda ali i šire te tako prepoznatljive svima koji su doživjeli i proživjeli opisano vrijeme. Ukoričene u ovoj knjizi nadživjet će naša sjećanja i postati povijest zavičaja, čovjekova svakidašnjica zabilježena perom promatrača, često i glavnih aktera podneblja u kojem su nastali i stasali njezini junaci, koji se polako gube, što je opće poznata činjenica jer svi smo prepušteni neumitnom hodu vremena u kojemu neke druge igrice u zatvorenom prostoru na ekranima ili s malenim uređajima u rukama zamjenjuju prirodu, vanjsku okolinu i druženja. Likovi su iz različitih društvenih miljea. Susrećemo ih na radnom mjestu, na ulici, na utakmicama, teškim radnim zadacima, ali i na mjestima opuštanja, u gostionicama, na sportskim terenima, kupalištu, u kinu ili u školi. Među njima ima i mnoštvo poznatih osoba iz toga vremena kojih se autor dotakao ili opisao. Ova knjiga nije crno-bijela fotografija, ona pršti s pregršt životnih boja i nijansi a rečenice su nabijene emocijama i vrve mladenačkim žargonizmima s mnoštvom detalja i ponekom psovkom koja još uvjerljivije potvrđuje prisutnost mladog čovjeka neopterećenog uskim životnim stegama… Zorica Varga, recenzentica.

Bilješka o autoru:

Rođenjem Virovitičanin iz stare mikeške obitelji starosjedilaca koji se svojim spisateljskim radovima bavi na očuvanju i njegovanju domaćeg dijalekta. Kao član Matice hrvatske 2013. godine pokreće, uređuje i vodi ”Mikeške divane” za koje piše priče čuvajući tako i promičući govor te baštinu rodnoga grada. Zahvaljujući spomenutom, 2015. postaje kolumnist ”Virovitičkog lista” objavljujući svojevrsnu tjednu, gradsku kroniku pod nazivom ”Iz mikeškog kuta”. U zagrebačkom časopisu za kulturu ”Hrvatsko slovo” 2016. objavljuje svoju prvu priču ratne tematike Zašto nikome ne idem na kavu, a ubrzo ostvaruje suradnju dobivši rubriku ”Virovitičke kulturne vizure”. Iste godine prema njegovoj ideji i uredničkoj realizaciji izlazi prva virovitička, trodijelna knjiga sastavljena od putopisa i pjesama na mikeškom govoru te fotografija pod nazivom Ul’cama i mostovima sjećanja, tragovima zavičaja s njegovim proznim uratkom Ođenički hodopis. Povodom sto dvadesete obljetnice novinstva u Virovitici, 2019. godine spomenute kolumne su ukoričene zajedno s prvim Rječnikom mikeškog govora. 2023. godine objavljuje knjigu Braniteljska trantika kojom se prisjeća vremena Domovinskog rata i s njim vezanih različitih dogodovština. Unatrag desetak godina objavljivao je članke o kulturi i radu virovitičkog Ogranka Matice hrvatske za časopis ”Vijenac” i županijski ”Zavičaj”. Kao svestrani kroničar rodnoga grada autor je i urednik tri izložbe fotografija muzejske, pandemijske i ratne tematike. Mnoge priče, osvrti, eseji i kritike objavljivane su na nekoliko različitih portala. Ova knjiga je prvi dio virov’tičke, mikeške ali i puno šire, svehrvatske trilogije u nastajanju.

E-mail: Dražen Bunjevac

Naslov: Virov’tička Verđinija
Autor/autorica: Dražen Bunjevac
Broj stranica: 398
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2024..
ISBN: 978-953-395-017-4
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev