Sažetak: PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Temeljni zadatak medicinskih fakulteta jest osposobljavanje kompetentnih doktora medicine. Pored kognitivnih sposobnosti budućim liječnicima treba usaditi moralne stavove i osigurati profesionalnu psihomotoriku. Stoga, uz stjecanje znanja i zauzimanje svrsishodnih stavova, studenti trebaju tijekom dodiplomske nastave ovladati i nizom provedbenih vještina. Te se vještine mogu podijeliti u pretrage (većinom dijagnostičke i neinvazivne, npr. otoskopija) i zahvate (većinom terapijske, nerijetko invazivne, npr. punkcija tenzijskog pneumotoraksa). Razgraničenje između ovih vještina nije ni jednostavno ni nedvosmisleno; razdjelnica invazivnosti obično se poistovjećuje s prekidom kontinuiteta kože. Po takvoj bi podjeli kardiopulmonalna reanimacija bila neinvazivna intervencija, premda može dovesti do značajnih povreda unutarnjih organa, a ubadanje jagodice prsta radi uzorkovanja krvi invazivna iako su komplikacije tek teorijski moguće.

Na kolegiju Obiteljske medicine (zadnji klinički predmet u završnoj godini studija) ove se vještine stječu na vježbama, odnosno praktičnim radom u ordinacijama obiteljskih liječnika. Studenti tu već dolaze s mnogim znanjima koja se uglavnom temelje na bolničkom iskustvu, gdje su se upoznali s odabranim, uskim spektrom specifičnih bolesnika, koji se ne može ekstrapolirati na široku lepezu tegoba, stanja i socijalnih problema koja tišti posjetitelje ordinacije obiteljskog liječnika. Osim velikog raspona i šarolike slike onih o kojima skrbi, obiteljski liječnik od bolničkog se kliničara razlikuje i po osobitom, biopsihosocijalnom (holističkom) pristupu pacijentu, specifičnom za ovu razinu zdravstvene zaštite. Posebno ga pak razlikuje to što obiteljski liječnik treba jednako dob-
ro znati postaviti infuziju, isprati uho ili uvesti urinarni kateter, a kliničar samo one vještine koje su u domeni njegove specijalizacije. Potrebna su prema tome dodatna znanja, stavovi i vještine kako bi se toj problematici pristupilo na uspješan i djelotvoran način.

Vrednovanje stečenih znanja, stavova i vještina provodi se ne samo na završnom ispitu (sumativno – zbirno: završna procjena stručne kompetencije) nego i kontinuirano, tijekom kolegija Obiteljske medicine (formativno – oblikovno: procjenjivanje ostvarenoga, dorada neispunjenih zadataka, poticanje na dodatno i trajno usavršavanje). Završni ispit iz kolegija Obiteljska medicina sastoji se iz triju dijelova: pismenog (zaokruživanje odgovora na pitanja s višestrukim izborom), tvornog (OSKI) i usmenog dijela (provjera teorijskog znanja, zaključivanja, komunikacijskih vještina, donošenja odluka).

OSKI (objektivno strukturirani klinički ispit, prema engl. Objective Structured Clinical Examination – OSCE) predstavlja tvorni, tj. praktični dio sumativnog ispita. U njemu se mogu raz-
likovati barem tri razine provjere: na prvoj se razini procjenjuje teorijsko znanje o postupku i njegovim sastavnicama, na drugoj sposobnost ugradnje te vještine u odgovarajući kontekst (npr. rješavanje stanovitog terapijskog problema), a na trećoj izvedbena sposobnost (provedba zadanog postupka pred nastavnicima).

Ipak, potpunu osposobljenost student stječe tek onda kad može samostalno djelovati u realnom okruženju liječničke prakse. Budući da je Praktikum namijenjen stjecanju vještina i studenata i specijalizanata, valja razlučiti te dvije skupine jer se one razlikuju po stupnju znanja, stavova i vještina. Student treba sve vještine opisane u ovom praktikumu znati na prvim dvjema razinama, a na trećoj samo neke, koje će svake godine biti upriličene na terenskim vježbama i u laboratoriju kliničkih vještina. Specijalizant obiteljske medicine svim bi opisanim vještinama morao ovladati na svim trima stupnjevima.

OSKI ima niz prednosti: objektivan je (za sve studente identičan skup zadataka pod jednakim uvjetima; koliko stanica toliko i ispitivača, čija se subjektivnost uzajamno potire) i strukturiran (više, najmanje 4, obično 5 – 7 stanica provjere), ali ima i nedostataka. Takav je ispit naime organizacijski složen, uključuje istodobno veći broj ispitivača, pacijenata, glumaca, naprava i prostorija, a etički stavovi, empatija i različiti oblici produktivne komunikacije s pacijentom ne mogu se dobro ispitati (takva su pitanja većinom uključena u usmeni dio ispita).

Kako se OSKI provodi u evaluacijskoj praksi? Ako primjerice postoji šest stanica (s modelima, napravama) u određenim, odvojenim prostorijama, ispit se polaže tako da se šest studenata rasporedi na tih šest stanica (u svakoj je po jedan od šest ispitivača). Nakon određenog vremena, npr. 3 min, u kojem svaki student treba izvršiti zadanu radnju, koju na tom mjestu ocjenjuje dotični ispitivač, odlazi u sljedeću stanicu. Tako studenti kruže dok ne završe svih šest zadataka. Ukupno trajanje ispita u tom slučaju iznosi do 24 min (tj. 6 x 3 = 18 + 6 min za rotiranje).

Brojne vještine, stečene većinom na modelima, klinička praksa provjerava na bolesnicima. Kako je u sklopu kolegija Obiteljske medicine obuku vještina na pacijentima teško, gotovo nemoguće dosljedno provesti iz niza etičkih i organizacijskih razloga, nerijetko se uz pacijente koriste modeli, lutke, odnosno prikladne naprave, koje tek dijelom odgovaraju stvarnom kliničkom ugođaju. Ipak, OSKI je danas najbolji način provjere vještina i vjerojatno najvjerodostojniji dio sumativnog ispita koji je široko prihvaćen i zastupljen na gotovo svim medicinskim fakultetima u svijetu.

Ovaj praktikum bi u tom smislu trebao olakšati usavršavanje/svladavanje nekih vještina koje su važne u dnevnoj praksi obiteljske medicine, a provjeravaju se na tvornom dijelu ispita (OSKI) iz Obiteljske medicine. Svrhovitost svakoga od opisanih postupaka većinom je intuitivno jasna; kako bi se ipak izbjegle moguće nejasnoće, mjestimice je ukazano na patofiziološku pozadinu i na ciljeve određenih zahvata.

Mirjana Rumboldt

PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU

Potreba za novim izdanjem Praktikuma nakon deset punih godina javila se iz nekoliko provedbenih razloga (rasprodana naklada, ispravljanje uočenih pogrješaka, osvježavanje novim spoznajama). Osim toga, napredak medicinske znanosti i prateće tehnologije uz promijenjene okolnosti (pandemija, ratovi) doveo je i do promjena u izvođenju nekih kliničkih vještina (npr. re-
animacije), a u Praktikum su uvedene i neke nove vještine (npr. komuniciranje) umjesto onih za koje obiteljski liječnik često ne raspolaže izvedbenim tvorivom (npr. pregled očne pozadine). Dio vještina (npr. mjerenje temperature i pulsa) izostavljen je na temelju podatka kako su tim gradivom studenti već ranije ovladali. Smanjen je i broj antropometrijskih vještina; tako su izostavljena mjerenja kožnih nabora i tjelesnih raspona, koja se mahom rabe u istraživačke svrhe.

Ključne riječi:. obiteljska medicina, odabrana poglavlja, udžbenik, katedra obiteljske medicine, nastava, OSKI 3

Naslov: Praktikum vještina za studente i specijalizante obiteljske medicine, OSKI 3
Autori: Mirjana Rumboldt, Marion Tomičić, Irena Zakarija-Grković
Broj stranica: 190
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2025..
ISBN: 978-953-395-119-5
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev