Nakon knjige „Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata“ stalno me nešto „kopkalo i muvalo“ mi se po glavi. Naime, moj dida Miloš i baba Roza imali su svoje pretke. Moram priznati da su me najviše zanimali preci dida Miloša jer imam, hvala Bogu, dosta materijala kad je u pitanju povijest Mandića Vranovih zahvaljujući podacima koje mi je ustupio pok. rođak Velimir Jurić. Zahvalan sam i pok. Vladimiru Juriću na njegovoj knjizi „VRANJIC – stanovništvo XVII-XIX st.“ koja mi je omogućila da spojim sve konce kad su u pitanju preci dida Miloša. Treći izvor podataka vezanih za ovaj moj uradak pronašao sam u knjizi Duška Kečkemeta i Ive Javorčića „Vranjic kroz vjekove“, ali moram naglasiti da sam koristio samo podatke iz dijela navedene knjige koje je napisao gosp. Duško Kečkemet. Period od rimskoga razdoblja do dolaska Petropljaca u Vranjic našao sam u upravo izdanoj publikaciji našega Vranjičanina gospodina Nine Švonje, mag. Archeol. et hist. Riječ je o publikaciji „Naše malo misto – vodič po Vranjicu.“ Ono što me naprosto konačno obvezalo da moram napraviti ovaj svoj uradak jesu Zapisi pok. Kaje Bulića, zeta Mandića Vranovih jer je oženio Nedjeljku Mandić, sestru moga dida Miloša. Ovi Zapisi počinju poglavljem „Kučni dnevnik“, a završavaju poglavljem „Kinematografi u Bilom danu Solin Vranjic“. Moja rodica, gospođa Neda Grgić (unuka Kajina i Nedjeljkina), dala mi je na raspolaganje ove Zapise njenoga dida Kaje na čemu sam joj neizmjerno zahvalan. Zapisi su pravo blago za nas Vranjičane: oni nas informiraju o prilikama, običajima i načinom života Vranjičana u zadnjem desetljeću 19. stoljeća te u prvom desetljeću dvadesetoga stoljeća. Ispoštovao sam želju gospođe Nede Grgić da štitim osobnost njenoga dida Kaje i njegove obitelji, tako nećete biti u mogućnosti imati uvid u kompletne zapise gosp. Kaje Bulića. Nadam se da nisam prekršio svoje obećanje dano rodici Nedi Grgić kada sam nakon dugog razmišljanja uvrstio u ovaj svoj uradak dio Zapisa dida Kaje koji se odnose na njegov opis kako je krenula ljubav Kaje i Nedjeljke, njihovo obećanje jedno drugome, prvi Kajin dolazak u Vranovu kuću, provjera budućih mladenaca kod župnika po pitanju poznavanja crkvenog nauka, službene napovijedi u crkvi da žele sklopiti brak i okruniti ga sakramentom vjenčanja. U potpunosti ću citirati dio Zapisa dida Kaje pod nazivom „Kinematografi u Bilom danu Solin Vranjic“. Ovo poglavlje počinje ovako: “Putujući kino živoga svita svaki biča i nekretnih stvari. Starac od 82. godine putuje iz svojega sela Vranjica u Solin…“. Još kao dijete upoznao sam dida Kaju s njegovim štapom i crvenom kapom na glavi. Malo se tko usudio u ta vremena nositi crvenu kapu na glavi – znak domoljublja i hrvatstva.

Miloš Mandić Vitin

E-mail: Miloš Mandić

Naslov: Mandići – Vranovi u Vranjicu
Autor: Miloš Mandić
Broj stranica: 352
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2026.
ISBN: 978-953-395-206-2
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev