MOJE IME JE DUŠKA, Duška Mušić

SKU: W-1444

13,00 

Autor: Duška Mušić

Nakladnik: Redak

Plaćanje kod preuzimanja

Platite gotovinom svom dostavljaču

Sigurna online kupovina

100% sigurno online plaćanje

Sažetak:

moje ime je duška i ja sam debela

rodila sam se s 3250, sasvim pristojna težina za jednu bebu… u drugom osnovne izgledala sam kao učiteljica, bila puna jala i ljutnje, vrbovala svoj klan, svoje ljude jer sam bila najjača i kao kobac vrebala čiju ću marendu ugrabiti…

moja starija sestra bila je sama kost i koža… meni roditelji branili, nju tovili, sjedimo za istim stolom, ručamo, svi jedu više od mene, prije deserta kažu mi da se udaljim od stola… i nitko ne vidi da se ja gušim u svakom zalogaju… da ih ne gledam u oči i da zamišljam da ih nema…

na tjelesnom sam morala donijeti papir od roditelja radi poštede preskakanja preko koze… otac gadljivo potpisuje papir koji mu turam pod nos, majka ispušta lonac koji pere kad se on počne derati na mene objašnjavajući mi kako moja sestra može preskočiti dvije, tri, pet koza jer je ona normalna…

bila sam dobar učenik, silom prilika bubala lekcije pa drugima pisala zadaće preko malog odmora, za kolač ili za sendvič… kvadrat i kub binoma rješavala u rekordnom roku i na test stavljala tuđe ime… preko odmora to će mi ime kupiti sok i kiflu… engleski šaputala iz zadnje klupe po cijenu da me izbace iz razreda – čips i koka-kola…

sita sam dolazila kući, sjedala za stol, gutala ono što jedu nenormalni, nisam gledala nikoga od ukućana, dizala se i odlazila u svoju sobu prije deserta…

negdje uoči kraja osnovne škole otvorilo i kod nas u mjestu slasto masto slastičarnu… ušećerene jabuke i baklave, hurmašice i sladoled od vanilije… otac bio vojno lice, vojničkom strogoćom zabranio odlazak na TO mjesto i isplovio… danima ga nismo viđali… majka je vodila računa da mu ne okalja obraz, sve je štirkala i peglala, heklala nam dokoljenice i kragnice, razmjenjivala recepte sa susjedama… sve su gospođe u zgradi pušile kad bi im muževi isplovili i sve su pravile zimnicu… na svakom bračnom krevetu bila bi uštirkana i učipkana lutka iz trsta koja je treptala… bila je mršava…

tada sam na terasi, na vrhu zgrade počela raditi predstave, glumilo se, pjevalo, prodavale se karte koje bih noću sama izrađivala, imala sam i svoj pečat napravljen od polovice krumpira… krila od majke moju novu djelatnost, uzimala sirotinju iz zgrade da glume i pjevaju, a onim bogatijima, kojima su donosili čak i žvake-cigarete iz italije, naplaćivala i u novcu i u žvakama…

novac koji bismo dobili od prodaje ulaznica, trošili smo samo kod slaste maste… bilo ga je kako kad… donosili slatkiše krišom na terasu i tamo smo dijelili pošteno i po zaslugama, netko bi dobio griz crvene, sjajne ušećerene jabuke, netko jabuku i pol… nitko se nije žalio… prala bih ljepljive ruke i obraze u vešeraju odmah kraj pozornice, pazeći da ne ostane ni najmanji trag kada uđem u moj dijetalni dom…

bio je nekakav otužan jesenji dan, dosadan i siv… pronašla sam u „zabranjenim očevim stvarima“ karte s golim tetama, obećala posjetiteljima da će gledati gole ženske sise i povećala cijenu ulaznice… zaradilo se dobro, troje ih je išlo kod slaste… trčali su nazad, sve to blago rasprostrli smo po starom stolnjaku na terasi, posjedali kao indijanci oko vatre i navalili…

u tom trenutku neka sila, najjača od svih sila na svijetu, podigla me uzrak i dok mi se otimao uzdah iz treperavog želuca, osjetila sam miris očevog pitralona nakon brijanja…

dugo sam mislila da je moja debljina razorila obitelj… sebe krivila i jela… više od četrdeset godina nisam kupila ušećerenu jabuku… kad god bih je ugledala na nekom sajmu ili u zabitoj slastičarnici na kraju sela, suze bi se odlijepile od duše za sve one modrice i masnice na mom tijelu i uvijek su nekako ostavljale trag pitralona…

oprostila sam im… sada opet nešto piskaram, dišem duboko i čisto, smijem se grlato i glasno, ne jebem ni živu silu, ne znam više ni kvadrat ni kub binoma, žudim za ušećerenim jabukama i nikada se za mojim stolom nitko ne mora dizati prije deserta… dogodi se ponekad da moj unuk i ja za predjelo, za glavno jelo i za desert jedemo nerine hurmašice… i nema te sile na ovome svijetu koja bi nam to zabranila…

moje ime je duška i ja sam debela…

 

Bilješka o autorici:

Rođena 1955.g. u Metkoviću, umirovljenica, živi u Pločama

 

Naslov: moje ime je duška
Autorica: Duška Mušić
Broj stranica: 110
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2023.

Upiti i odgovori

Kako biste kupovali na Webknjižari, ne morate se registrirati. Ipak, ukoliko planirate pregledavati našu selekciju proizvoda ili naručivati više od samo jednom, registracija će vam omogućiti brže završavanje kupnje i zadržavanje proizvoda u vašoj košarici čak i ako napustite web stranicu.