Sažetak:

Jedna obavijest na lokalnoj radio stanici, početkom jeseni prošle godine, pokrenula je moju, davno zatomljenu, potrebu.
I izmijenila moj način razmišljanja sljedećih šest mjeseci.
Obavijest se, naime, odnosila na otvaranje škole „kreativnog pisanja“ u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Gospođa Ingrid Poljanić (voditeljica programa kulturnih aktivnosti u GKMM) informirala je slušatelje o otvaranju i programu te škole.
Mogu je pohađati svi oni željni pisanja. Iz čiste potrebe da svoje misli slože u rečenice i napisane priče puste u „život“. Ta mogućnost neformalnog kreativnog pisanja sasvim je okupirala moje misli.
I željno sam htjela u tu školu. Oduvijek je pisanje bilo moja velika potreba. U prošlom vremenu mi je često pomagalo promijeniti nenaklonjene mi trenutke, ispuniti osamu, umanjiti zaboravljenost…
Riječi složene od vokala i konsonanata što su u rečenicama stvarale priču, smirivale su moje vrijeme. I osjećala sam se dobro.
Krenula sam tragom obavijesti. Poslala davno napisani tekst (već dugo ništa nisam bila napisala) kao upisnicu. I bila primljena.
Na prvom školskom satu prozivke i upoznavanja, osjećala sam uzbuđenje. Gotovo isto onom davno, kad sam vođena rukom roditelja bila na prozivci 1. razreda osnovne škole. Mlada profesorica Irena Delonga prisnim, neformalnim razgovorom (punog prštećih konsonanata lokalnog govora) u jednoj ležernoj atmosferi, upoznala nas je s radom i našim obavezama u školi „kreativnog pisanja“ čiji smo đaci upravo postali.
Velika grupa budućih „literata“ (različitog zvanja, zanimanja i godina) bila je spremna za poduku. Tako je započela moja škola, a meni se otvorila „Pandorina kutija“ puna samo dobrih darova. Poslije toliko vremena nepisanja bilo je pravo umijeće započeti pisati i napisati prvu priču.
Moram priznati da sam se prilično namučila.
Čak htjela i odustati od ove moje potrebe, osobito kada sam čula, na prvim satovima priče što su napisali moje kolege. Činilo mi se kako me naprosto „preskočilo vrijeme“. No potreba je bila očito jača od eventualne neuspješnosti. Bila sam uporna. Redovita na svim satovima. Napisala sam svaki domaći rad i trudila se da svaka moja priča ispuni okvir zadane teme. Sve moje pročitane priče komentirali su, uz moju profesoricu, i moje kolege.
Sugestije su bile iskrene, kolegijalne i u dobroj namjeri. Prihvaćala sam ih nastojeći sljedeću priču napisati bolje. Škola „kreativnog pisanja“ mi je zaista pružila puno sretnih trenutaka.
Omogućila je mojim riječima putovanje bez zadrške, a mojim pričama ŽIVOTNOST.

Bilješka o autorici:

Sada već vremešna kućanica s neiskorištenom diplomom hrvatskog jezika i književnosti, jer nikada nisam uspjela biti u radnom odnosu, a time ni steći mirovinu.
Oduvijek sam voljela riječi i služeći se njima slagati misli, tekstove, priče.
Posebne životne okolnosti uobličile su moj život u neuobičajeni okvir. Pratila sam, naime, supruga pomorca trideset i nešto godina ploveći plavim putovima po svijetu.
U čestim trenucima osame ili zaboravljenosti pomagale su mi riječi kojima sam oblikovala misli i praznila se od emocija. Pišući brodski dnevnik, koji u mnogobrojnim bilježnicama čeka objavljivanje.
Škola kreativnog pisanja pomogla mi je, da u ovim ozbiljnim godinama, ponovno otkrijem riječi i oblikujem ih u misli, tekstove, priče.
Na toj otkrivenoj radosti istinski zahvaljujem mojoj izuzetnoj profesorici Ireni Delonga.

Ključne riječi: Ana Grabovac, Moja škola kreativnog pisanja, Gradska knjižnica Marka Marulića.

Naslov: Moja škola kreativnog pisanja
Autor: Ana Grabovac
Broj stranica: 158
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2012.
ISBN: 978-953-336-019-5
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev