Sažetak:

Zbirka je naslovljena Kiša je bila fascinantno siva, a mogli bismo je nazvati npr. i…nosi pjesme anđelima jer su one pjesnikinjina spona između čovjekove duhovnosti koja prije svega uključuje potrebu za drugim ili drugom polovicom, a koju zovemo ljubav ( Minutu tišine, molim, / jer ovo je oda duševnoj ljepoti, / u prazno kličem,ali negdje, negdje lete krila / negdje unutra grle nas orlovi.), i same stvarnosti koja je svemu mjera (Pošao sam naći sreću, / završio na osami,/ ali prestat tražit neću; /Zabluda … iznutra nagriza, / kad ju java ubija, / kad istina ju pregriza) U toj dvojnosti otkriva se sva složenost pjesnikinjina unutarnjeg svijeta, njegova ranjivost i ponekad nedokučivost, istančanost finih i krhkih niti od kojih je stvoren (…Jer ja sam ta koja je ostala / i mora sama čežnjom spoznaje / pronaći svoj zagrljaj …// Sve sam, / i žena i glas i pjesma).

Metaforičke slike su i nježne i idilične, češće naturalističke koje katkada nude istinite i porazne spoznaje o prolaznosti ne samo osjećaja i ljubavi nego samog života (…nosim križ od blata… /; / Lovci i noćni psi haraju poljima./ Oštra trava usijeca im se u kožu/i to ih boli. / Tmina je proždrla zvuk./Uzimaju me …/ Životinja me nosi u zubima. / Vrat mi je svijen / k’o u zadavljene peradi; / Opet gorim u paklu, / anafilaktički šokovi čekaju u redu … / Ljubav je osiromašila, / ruje kad umre dan, / po smrdljivim vrećama / ‘in memoriam’ ; / …grobar umoran odlazi sa smjene … / Samo lampioni svijetle, / ljubavi našoj prema Nebu / ukazuju Put.)

Inače smrt u zbirci kao fenomen svačijeg kraja može biti i tjelesna i duhovna, ostavlja prazninu i često je pozadinska scenografija koja se nameće atmosferi i ne daje previše nade (Na groblju … dolijećeš mi kao ptica / srcem spajaš naša lica /anđele// i kad pustio si smrt za nama / reci bar da nisam bila sama; / ubij i zaboravi, / jesen smrtnu u svojim očima.)

To ogolićenje egzistencijalna je dimenzija koja samoj zbirci daje veću kvalitetu u njezinu duhovno-spoznajnom volumenu. Ipak, naslovna pjesma zbirke nosi paradoks koji je gotovo u svakoj pjesmi. On je razdjelnica između naših raširenih krila koja dodiruju dva pola: život i smrt. Na vrhu svega je ljubav ma koliko sama bila i poželjan zanos i teška bol jer osim nestajanja i umiranja ljubavi, rađa se nada, novi početak, nova nevinost iz ruku bijelih žena ( Otišao je./Bijele su žene rastvorile vrata, / njega su ležećeg iznijeli iznutra, / kiša je bila fascinantno siva.; / Živiš pjesmu, / mrtvom rijekom veslaš, / iluzije tražiš, mutne igre, / varke i zablude. / Bez njih grliš smrt. / Budi slutnja, budi sjena, / uvijek tajna, / tuđa pratnja,/ sve i ništa, / lopov i praznina.Pjesnikinjin imperativ je ljubav. Ona je život, a sve ostalo je smrt. Tu visoku poziciju, htijenje, ona iskazuje riječima …ja nisam čovjek / više sam od njega.) Time odbacuje svaki kompromis i prihvaća sve iluzije, sve oluje, sumnje i mòre.

Njezin moto je: Probaj cijelog sebe predati zvijezdama

Bilješka o autorici:

Maja Vukoja rođena je u Zagrebu 25.siječnja 1980.godine.

Oduvijek sklona glazbi, čitanju, prirodi i životinjama, kao i beskonačnom razmišljanju, počinje pisati već u osnovnoj školi.

Polazila je Lidrano gdje je dobila Priznanje i Diplomu za svoj književni rad uz preporuku da se nastavi samostalno baviti ovim vidom izražavanja.

Piše poeziju, aforizme i kratke priče(jedna od njih, ‘Balkanska svadba’, je objavljena u natječaju za kratku priču Ranko Marinković; Večernji list).

U našoj nakladi u siječnju 2016. godine objavila je i novelu ‘Tata, daj mi droge’.

Dvije njezine pjesme prošle su selekciju na književnim natječajima Klopotec (Varaždinskie vijesti) te na PS portalu (Petrinja) gdje će biti objavljene i u zbirci pjesama različitih autora.

Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te završila specijalizaciju iz psihijatrije.

Radi u Dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju, Rebro, gdje vodi psihoterapijske grupe te i sama potiče pacijente da se ostvare u svojim talentima.

Ključne riječi: Kiša, vječnost, more, galeb, mjesečina, ideali, jeka, sjena, pobjednik, mornari, sjeta, uspomena, sumnja, zvijezde, nesanica, zvijer, prelijevajuća boja, bol, luka, žena, jesen, majka, dostojanstvo, strah, sjene, lovci, divljina, purpur, svitanje, slavuji, neprisutnost, kula, vlast, grobar, nemoć, dubina, grešnost, zastori, ranjeno oko, duševna ljepota

Naslov: Kiša je bila fascinantno siva
Autorica: Maja Vukoja
Broj stranica: 132
Nakladnik: Redak
Godina izdanja: 2016.
ISBN: 978-953-336-340-0
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev 

Kako naručiti knjigu? Proces online kupovine jednako funkcionira za sve kupce, s jedinom razlikom u tome što što kupci iz inozemstva za područje dostave moraju odabrati “Europa” ili “Ostale zemlje svijeta”, a za vrstu plaćanja WSPay (kreditna kartica) ili Virmanom (bankovni transfer).

Molimo kliknite ovdje za detaljni vodič kroz proces narudžbe ili nas kontaktirajte za više informacija.