Ana Kolar, autorica bloga Blogledalo, napisala je nekoliko riječi o knjizi:

           U grčkoj je mitologiji gigantomahija gotovo uzaludna borba između giganata. Vječita oprečnost i snaga obaju strana. Ne čudi stoga da je Matea Tunjić baš to ime izabrala za svoju zbirku poezije. Stihovi su to koji prožimaju dušu, um i tijelo. Započevši zbirku krajem ili završivši početkom, u stihovima vrišti strast čak i kad je u njima tuga ili bol poraza. Opipljiva i karnalna strast i dalje stanuje u tim tijelima. Sva su postojeća osjetila dodirnuta i nabijena pa se tako ljubav čuje i kad je apsolutna tišina. Žudnja se namiriše i na daljinu. Sjeta se osjeti u otkucajima srca, a sreća se vidi u najdubljim uglovima očiju. Čak i kad su kalendari, satovi i kilometri van svojih pravila, kao da je zakonom utvrđeno da su ljubav i strast koja s njom dolazi sveprisutne. U bilo koje doba dana ili noći, mjeseca ili godine, na kojem god meridijanu bili u Njenim pretklijetkama i klijetkama teče žudnja. Stih po stih, žudnja po žudnja, bez stajanja i sustezanja, sama sebi pleše po uspomenama, na trenutke isprepletenih tijela, u vrtlogu strasti koja, ponavljam, curi iz redaka ove zbirke. I taman kad pomisliš da se samo o ljubavnoj strasti radi, nalete stihovi o borbi između danjeg svjetla i noćnog mraka, plesu života i oproštaju od istog. Kao neki završetak, ali ne nalik onome na početku. Ovaj je manje gorak, iako u potpunosti realan i očekivan. Svemu dođe kraj, kako ljubavi i strasti, tako i životu i stihovima. Barem do iduće Mateine zbirke koju željno iščekujem.

          Kruno Šafranić, urednik stranice Pisci i Književnost, napisao je nekoliko riječi o knjizi:

          Stihove Matee Tunjić možemo opisati jednom riječju – strast. Gotovo da možemo opipati tu strast u stihovima koji vrve od emocija, ljubavi, žudnje, sreće, tuge… Prikaz rečenog je pjesma Govor ljubavi:

          Govorit će ti o ljubavi,

          O pompi, o kiču, o bini.

          A ljubav se najjače

         Čuje u tišini.

          U njezinim stihovima pronaći ćemo i tišinu. Nije to obična tišina, već tišina prožeta već spomenutim emocijama, a najviše se iznova ističe žudnja. Poput vrhunskog žonglera, igra se emocijama, uvodi nas u svoj svijet stihova kojima ne želimo vidjeti kraj, već čeznemo da potraju dugo, dugo…

          Nakon svega, prožimaju nas trnci, možemo osjetiti ono što smo pročitali. Jesmo li tek na početku? Tek onda slijedi ono najbolje. Stil pisanja ono je što mi se posebno svidjelo u autoričinim pjesmama. Najbolje to reprezentira pjesma Ti, moj:

          Ti.

          Moj vječno skriveni nemir.

          Moje neumorno možda.

          Iznenada prekinut san

          U sred poljupca

          Nagla java

          Kad je najslađe

          Kad ti prstima

          Grlim dušu.

           Ovo je knjiga poezije koja je gotovo opipljiva, stihove gotovo možete osjetiti, kako čitajući, tako i gledajući. Ova ilustrirana zbirka vizualna je poslastica. Moje iskrene preporuke.

          Ugodno čitanje!

Bilješka o autorici:

Matea Tunjić rođena je 1999. u Tuzli. U rodnom je gradu pohađala osnovnu školu i opću gimnaziju, završivši je kao učenica generacije. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, 2018. seli se u Zagreb i upisuje studij latinskog jezika i književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomski studij latinskog jezika i književnosti i filozofije završava 2023. osvojivši nagrade za izvrstan uspjeh na preddiplomskom i diplomskom studiju latinskog jezika i književnosti i diplomskom studiju filozofije. Trenutno živi i radi u Zagrebu, a u slobodno vrijeme čita knjige, piše i vodi kolumnu Knjiške mrvice.

Link: https://www.instagram.com/tunjiic/?hl=hr

E-mail: Matea Tunjić

Naslov: Gigantomahija
Autor/autorica: Matea Tunjić
Broj stranica: 100
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2024..
ISBN: 978-953-395-006-8
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev