Kruno Šafranić, urednik Pisci i Književnost, napisao je nekoliko riječi o knjizi:

Autor je svoje misli odveo na daleko putovanje.

Kroz svaku rečenicu autor je, na neki način, u potrazi za smislom života. Priču je smjestio u gradsku četvrt Stenjevac, u Zagreb. Autor voli svoj grad i vješto je ispričao priču kroz zanimljiva razmišljanja, zanimljive dijaloge i monologe.

Ovaj roman, po atmosferi koju nam donosi, možemo usporediti s teatrom apsurda, primjerice dramom Stolice koju je napisao francusko-rumunjski književnik Eugène Ionesco. Monologom se služio i Leon Jozinović, ali je ispričao svoju originalnu priču, dao joj svoj pečat, svoju prepoznatljivost i svoju autentičnost.

U nekoliko poglavlja misli likova pisane su bez interpunkcijskih znakova, tehnikom struje svijesti koja nije sputana točkama, nego se nižu zarezi kojima se odvajaju misli i unutarnji život. Autor je likove oslobodio dijaloških konvencija da bi postigao što veću razinu realističnosti i uvjerljivosti. Sve je odlično ukomponirao s fusnotama koje će čitatelju uvelike olakšati čitanje romana.

Roman je podijeljen u brojna zanimljiva poglavlja, a kao literarno najuspjelija istaknuo bih poglavlja U jednom otmjenijem stenjevačkom lokalu i Itaka (Odisej i Penelopa).

Vjerujem da će, kao i ja, svaki čitatelj u ovome romanu pronaći neki element koji će ga zaokupiti, zabaviti i odvesti na daleko putovanje.

Dragana Latinović, urednica stranice Pisci i Književnost, napisala je nekoliko riječi o knjizi:

Pisanje je put bez poznatog odredišta i putovanje je ograničenog trajanja. To je avantura. Pisanjem autor svoje zamisli konstruira na potpuno neočekivan način.

Pisanje ne poznaje pravila i ne postoji granica koja ograničava njegovu maštu. Čitajući ovaj roman, dolazim do zaključka da su ljubav i razmišljanje o ljubavi neraskidivo vezani i ne opstaju jedno bez drugog.

Teško je razmišljati o ljubavi, a ne poželjeti je raščlaniti na sitne dijelove, rastumačiti svaki dio sebi razumljivim jezikom. Jer ljubav je život i ako shvatimo ljubav, shvatili smo svrhu života. Uhvaćeni u mrežu koja je ispletena između rađanja i smrti, mi smo zapravo jedino suštinski živi kada volimo.

Ne poznajemo strast, ali strast poznaje nas. Neukroćeni u suštini, a zapravo robovi ideje o ljubavi. To smo mi, slobodni, a neslobodni, vječno uhvaćeni, poput dudovih svilaca učahureni, spremni da damo ljubav kad nam se ljubav pruži. Što smo mi nego voljeni i neshvaćeni filozofi žedni saznanja o tome što nam ljubav čini. Ono što iz toga proizlazi jest svijest da ćemo voljeti i, nadalje, pričati o tome zašto volimo, jer to nam je u prirodi.

Suština bića je ljubav.

Biserka Piršlin, urednica stranice Knjige u srcu, napisala je nekoliko riječi o knjizi:

Nikome nije tajna da stvarno dobra knjiga treba imati nešto snažno, intrigantno – uzbudljiv početak, impresivan dijalog koji će zaokupiti čitatelja kroz čitavu priču do jakog i dinamičanog završetaka.

Ljudski je um neopisivo zamršena i nedokučiva materija koja je zaintrigirala autora. Pokušao ga je istražiti kroz povijesne činjenice i lavinu osjećaja koje nazivamo ljubav. Ljubav koja pokreće misli i ljudske nagone, ali ih i mrsi.

Kroz svaku se rečenicu proteže potraga za smislom života. Je li nam on darovan? Možda smo ga na neki način morali zaslužiti ili smo samo izbačeni iz svemira da preživljamo u surovoj okolini, da grcamo u vlastitoj kaljuži osjećaja. Sve je to nedokučiva potraga za nečim nedostižnim ljudskome umu.

Čitatelj će, bez obzira na dob, naići na barem jedan dijalog koji će rezonirati s njim. Ova knjiga omogućuje projiciranje života i sagledavanje stanja uma i zamršenih odnosa među ljudima koji utječu na pisanje papirnate stranice o vlastitom životu.

Suosjećajte, uspoređujte, analizirajte i izvući ćete zaključke. Naravno, to neće spasiti sve od vlastitih pogrešaka, ali nešto će nedvojbeno biti stavljeno na razmatranje i propast će se možda izbjeći.

Bilješka o autoru:

Leon Jozinović rođen je 7. srpnja 1995. u Zagrebu. Rođen je na isti dan kada i Miroslav Krleža, a zanimljivo je i to da je ime dobio po Leoneu Glembaju iz Krležine najpoznatije drame. Nakon što je uspio nekako završiti osnovnu školu te nakon što je tri puta izbačen iz srednje škole, završava trogodišnju strukovnu školu u Zagrebu. Jedno vrijeme živi u Kanadi, proučava klasike svjetske književnosti i filozofiju, radi za turističku agenciju, putuje po Europi, proučava povijest, likovnu i glazbenu umjetnost te arhitekturu. U Švicarsku odlazi učiti njemački jezik kako bi u izvorniku mogao čitati velika djela njemačke filozofije, no tamo troši novce, pije po birtijama, vrijeme provodi s jednim književnim društvom, živi kod ujaka u Zürichu pa kasnije u jednoj maloj sobici na selu; uvijek se snađe za smještaj i materijalne potrepštine. Sve to vrijeme radi na knjizi Priča iz Stenjevca (Kain i Medeja), u kojoj pokušava probuditi duhove dvaju najvećih patnika antičkog svijeta, čija je patnja ostala bez katarze, no ne i ovoga puta kada se antički svijet miješa sa stenjevečkom svakodnevicom, u kojoj kainovska zavist i Medejina goropadna tuga doživljavaju svoje uskrsnuće.

Link: https://www.instagram.com/jozinovicleon?igsh=eGc4anpmczF4eGJi&utm_source=qr

Naslov: Priča iz Stenjevca (Kain i Medeja)
Autor: Leon Jozinović
Broj stranica: 472
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2024..
ISBN: 978-953-395-007-5
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev