Ela Vlašić, urednica časopisa The Split Mind, napisala je nekoliko riječi o knjizi:

U Wertherskim godinama, Martina Vlahović nas vodi kroz desetljeća života ispisano stihovima koji istovremeno odražavaju njezinu mladost i sazrijevanje. To je zbirka koja pršti osjećajima – od ljubavi i tuge, do bunta, čežnje i nade. U stihovima ove mlade pjesnikinje zrcali se intimna ispovijed, ali i glas naraštaja koji preispituje svijet oko sebe, ne bojeći se postaviti neugodna pitanja.

Tematski bogata i raznoliko strukturirana, zbirka nas vodi kroz pet cjelina koje dotiču prirodu, smrt, svakodnevne tuge i radosti, književne uzore, ljubavi koje izgrađuju, ali i razaraju. Bez patetike, ali s puno srca, Martina progovara o onome što nas sve dotiče, bez obzira na dob i iskustvo.

Svojim iskrenim, ponekad oštrim, a ponekad nježno ranjivim glasom, autorica se potvrđuje kao pjesnički glas vrijedan pažnje i nudi svoje stihove svakome tko se u njima poželi izgubiti, otkriti ili, barem nakratko, prepoznati samoga sebe.

Kruno Šafranić, urednik stranice Pisci i Književnost, napisao je nekoliko riječi o knjizi:

Već neko vrijeme nisam čitao ovako moćnu i upečatljivim stilom pisanu poeziju. Odmah mi se svidjelo što su tematski posložene pjesme. U Wertherskim godinama možemo pronaći ono što je autorici kroz razdoblja odrastanja bilo najbitnije, što je možda htjela najviše istaknuti. Dotaknula se raznih pitanja, raznih tema, neke su osjetljive, a pristupila im je hrabro. Poezija je upravo takva, gdje pišemo ono što osjećamo, gdje u svakom stihu dajemo sebe, ono najbolje iz sebe, gdje osjećaji pršte i to se osjeti dok čitamo.

Pisala je i o književnim uzorima. A ja bih pisanje Martine Vlahović usporedio sa dvije odlične mlade hrvatske pjesnikinje Mateje Jurčević i Marije Dejanović. Ove dvije pjesnikinje s takvom lakoćom pišu upečatljivu poeziju i posebnim stilom, a upravo takvu poeziju piše i Martina. Prikaz toga možemo pronaći u pjesmi Dva poslijeratna portreta:

U ljudskoj boli
sam našla inspiraciju.
U dječjem vrisku
sam našla svoj poziv,
a u tami i samoći
sam našla utjehu.

Wertherske godine su morale biti zapisane, to je nešto kada leži u autoru, mora biti napisano na papir, a zatim i ukoričeno u knjigu. Knjiga napisana za sve generacije, knjiga poezije koja će se čitati i još dugo biti upamćena kao odlična poezija. Za kraj, meni jako lijepa pjesma Zaplesala je vrba:

Zaplesala je vrba kao balerina.
U potocima svojih koraka
zablistala je kao vila.
Sa svojom kosom šarala je po vjetru
dok je vjetar nestašno dirigirao njen korak.

Bilješka o autorici:

Martina Vlahović rođena je u Zagrebu u znaku ovna u kineskoj godini tigra. Završila je preddiplomski studij povijesti i kroatologije na Fakultetu hrvatskih studija, a trenutno je na diplomskom studiju povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do sada su joj se djela objavljivala po časopisima, novinama, zbirkama grupa autora, internetskim stranicama i radovi su joj bili izloženi po studentskim izložbama. Ima Facebook i Instragram stranicu gdje isto objavljuje svoja djela.

Pjesme iz ove zbirke objavljene su još u nekoliko zbirki; pjesma Na groblju je tiho je objavljena u Zborniku radova II. književnog natječaja ,,Trojica iz Gradišta“ 2019., pjesma Plod je objavljena u zbirci Gradovi od stihova: beskrajna zima, 5.dio, a pjesme Priroda i Dolazak proljeća objavljene u zbirci Poezija zlatnih stihova: boje proljeća, 9. dio.

Ključne riječi: Martina Vlahović, poezija, Wertherske godine, stihovi

E-mail: Martina Vlahović

Naslov: Wertherske godine
Autor/autorica: Martina Vlahović
Broj stranica: 68
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2025..
ISBN: 978-953-395-114-0
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev