Sažetak:

Temeljni zadatak medicinskih fakulteta je osposobljavanje kompetentnih liječnika opće medicine. Pored kognitivnih sposobnosti budućim liječnicima treba usaditi moralne stavove i osigurati profesionalnu psihomotoriku. Stoga, uz stjecanje znanja i zauzimanje svrsishodnih stavova, studenti trebaju tijekom dodiplomske nastave ovladati i nizom provedbenih vještina. Te se vještine mogu podijeliti u pretrage (većinom dijagnostičke i neinvazivne, npr. otoskopija) i zahvate (većinom terapijske, nerijetko invazivne, npr. punkcija tenzijskog pneumotoraksa). Razgraničenje između ovih vještina nije ni jednostavno niti nedvosmisleno; razdjelnica invazivnosti se obično poistovjećuje s prekidom kontinuiteta kože. Po takvoj bi podjeli kardiopulmonalna reanimacija bila neinvazivna intervencija, premda može dovesti do značajnih povreda unutarnjih organa, a ubadanje jagodice prsta radi uzorkovanja krvi invazivna, mada su komplikacije tek teorijski moguće.

Na kolegiju Obiteljske medicine (zadnji klinički predmet u završnoj godini studija) ove se vještine stječu na vježbama, odnosno praktičnim radom u ordinacijama obiteljskih liječnika. Studenti tu već dolaze s mnogim znanjima koja se uglavnom temelje na bolničkom iskustvu, gdje su se upoznali s odabranim, uskim spektrom specifičnih bolesnika, koji se ne može ekstrapolirati na široku lepezu tegoba, stanja i socijalnih problema koja tišti posjetitelje ordinacije obiteljskog liječnika. Osim velikog raspona i šarolike slike onih o kojima skrbi, liječnik obiteljske medicine (LOM) se od bolničkog kliničara razlikuje i po osobitom, biopsihosocijalnom (holističkom) pristupu pacijentu, specifičnom za ovu razinu zdravstvene zaštite. Ono što ga posebno razlikuje jest da obiteljski liječnik treba jednako dobro znati postaviti infuziju, isprati uho ili uvesti urinarni kateter, a kliničar samo one vještine koje su u domeni njegove specijalizacije. Potrebna su prema tome dodatna znanja, stavovi i vještine kako bi se toj problematici pristupilo na uspješan i djelotvoran način.

Vrednovanje stečenih znanja, stavova i vještina provodi se ne samo na završnom ispitu (sumativno-zbirno: završna procjena stručne kompetencije), već i kontinuirano, tijekom kolegija obiteljske medicine (formativno-oblikovno: procjenjivanje ostvarenoga, dorada neispunjenih zadataka, poticanje na dodatno i trajno usavršavanje). Završni ispit kolegija Obiteljska medicina sastoji se iz tri dijela: pismenog (zaokruživanje odgovora na pitanja s višestrukim izborom), tvornog (OSKI) i usmenog (provjera teorijskog znanja, zaključivanja, komunikacijskih vještina, donošenja odluka).

OSKI (objektivno strukturirani klinički ispit, prema engl. Objective Structured Clinical Examination – OSCE) predstavlja tvorni, tj. praktični dio sumativnog ispita. U njemu se mogu razlikovati barem tri razine provjere: na prvoj se procjenjuje teorijsko znanje o postupku i njegovim sastavnicama, na drugoj sposobnost ugradnje te vještine u odgovarajući kontekst (npr. rješavanje stanovitog terapijskog problema), a na trećoj izvedbena sposobnost (provedba zadanog postupka pred nastavnicima). Ipak, potpunu osposobljenost student stječe tek onda kad može samostalno djelovati u realnom okruženju liječničke prakse. Budući da je Praktikum namijenjen stjecanju vještina kako studenata tako i specijalizanata, valja razlučiti ove dvije skupine jer se razlikuju po stupnju znanja, stavova i vještina. Student treba sve vještine opisane u ovom praktikumu znati na prve dvije razine, a na trećoj samo neke, koje će svake godine biti upriličene na terenskim vježbama i u laboratoriju kliničkih vještina. Specijalizant obiteljske medicine bi svim opisanim vještinama morao ovladati na sva tri stupnja.

OSKI ima niz prednosti: objektivan je (za sve studente identičan skup zadataka pod jednakim uvjetima; koliko stanica toliko i ispitivača, čija se subjektivnost uzajamno potire) i strukturiran (više, najmanje 4, obično 5-7 stanica provjere), ali i nedostataka. Takav je ispit naime organizacijski složen, uključuje istodobno veći broj ispitivača, pacijenata, glumaca, naprava i prostorija, a etički stavovi, empatija i različiti oblici produktivne komunikacije s pacijentom se ne mogu dobro ispitati (takva su pitanja većinom uključena u usmeni dio ispita).

Kako se OSKI provodi u evaluacijskoj praksi? Ako primjerice postoji 6 stanica (s modelima, napravama) u određenim, odvojenim prostorijama, ispit se polaže tako da se 6 studenata rasporedi na tih 6 stanica (u svakoj je po jedan od 6 ispitivača). Nakon određenog vremena, npr. 3 min, u kojem svaki student treba izvršiti zadanu radnju, koju na licu mjesta ocjenjuje dotični ispitivač, odlazi u slijedeću stanicu. Tako studenti kruže dok ne završe svih 6 zadataka. Ukupno trajanje ispita u tom slučaju iznosi do 24 min (tj. 6×3= 18 + 6 min za rotiranje).

Dakako, provjeru stečenih vještina bi u pravilu trebalo provoditi na pacijentima odnosno bolesnicima, a manje na modelima ili lutkama. Kako je to u sklopu kolegija Obiteljske medicine teško, gotovo nemoguće dosljedno provesti iz niza etičkih i organizacijskih razloga, nerijetko se uz pacijente koriste modeli, lutke, odnosno prikladne naprave, koje tek dijelom odgovaraju stvarnom kliničkom ugođaju. Ipak, OSKI je danas najbolji način provjere vještina i vjerojatno najvjerodostojniji dio sumativnog ispita koji je široko prihvaćen i zastupljen na gotovo svim medicinskim fakultetima u svijetu.

Ovaj praktikum bi u tom smislu trebao olakšati usavršavanje/svladavanje nekih vještina koje su važne u dnevnoj praksi obiteljske medicine, a provjeravaju se na tvornom dijelu ispita (OSKI) iz obiteljske medicine. Svrhovitost svakog od opisanih postupaka je većinom intuitivno jasna; kako bi se ipak izbjegle moguće nejasnoće, mjestimice je ukazano na patofiziološku pozadinu i na ciljeve određenih zahvata.

Ključne riječi: obiteljska medicina, odabrana poglavlja, udžbenik, katedra obiteljske medicine, nastava, OSKI.

Naslov: Praktikum vještina za studente i specijalizante obiteljske medicine, OSKI 2
Autor: Mirjana Rumboldt, Dragomir Petric i suradnici
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2014.
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev