Globalna ekspanzija novih sredstava plaćanja poput kriptovaluta, i sve veća dominacija novih financijskih tehnologija (fin-tech) bili su poticaj centralnim bankama diljem svijeta da moderniziraju sustave plaćanja vlastitim valutama. Sve veći broj projekata virtualnih valuta centralnih banaka (Central Bank Digital Currencies –CBDC) diljem svijeta, indikativni su za to, da je postalo nužno vezati (supra-)nacionalne valute sa novim tehnologijama, kako bi mogle pratiti korak s vremenom. Instantna plaćanja putem različitih fin-tech aplikacija, sigurni i povoljni prekogranični transferi pomoću kriptovaluta te eliminacija posrednika implementacijom pametnih ugovora predstavljaju funkcionalnosti dostupne izvan tradicionalnog bankarskog sustava. Upravo ovi razvoji čine stvaranje CBDC-eva nužnim kako bi se osigurala sustavna regulacija i održala stabilnost financijskog sustava.

Europska centralna banka krenula je sa radom na vlastitom CBDC-u 2020. godine, te je provela cijeli niz aktivnosti kako bi osigurala da digitalni euro postane moderno zakonsko sredstvo plaćanja prilagođeno potrebama europskih građana. Međutim, proces implementacije digitalnog eura ne obuhvaća samo tehnička i ekonomska pitanja, već zahtjeva stvaranje opsežnog pravnog okvira koji će bit usklađen sa cijelim nizom javnih potreba uključujući sprječavanjem pranja novca i drugih kaznenih dijela, osiguranjem uredne naplate poreza te integraciju s bankarskom i financijskom regulacijom. Stoga i nije začuđujuće da je proces implementacije digitalnog eura dugoročan i iznimno složen.

Svrha ove knjige je predstaviti pravne i financijske aspekte implementacije digitalnog eura. Knjiga je podijeljena u dva dijela; U prvome dijelu obrađen je proces uvođenja digitalnog eura, pravni izazovi s kojima se europski zakonodavac susreo prilikom stvaranja novog okvira za uvođenje digitalnog eura, te usporedba ovog sredstva plaćanja sa drugim oblicima bezgotovinskog plaćanja. Drugi dio knjige je posvećen ekonomskim i financijskim učincima uvođenja digitalnog eura, počevši od uloge Europske Centralne Banke (ECB) u održavanju stabilnosti monetarnog i financijskog sustava, zatim svrhe i mogućih učinaka uvođenja digitalnog eura, te potencijalnih posljedica u sferi razvoja novih tehnologija i sigurnosti financijskog sustava.

U prvom poglavlju knjige autori Mrčelić, Lijić i Burčul  obradili su tematiku platnih instrumenata koji bi se mogli koristiti u vezi sa digitalnim eurom. Autori naglašavaju kako bi uvođenje digitalnog eura omogućilo dodatnu opciju bezgotovinskog (digitalnog) plaćanja uz status pravnog ekvivalenta gotovini, što otvara cijeli niz pravnih pitanja u pogledu na sredstva i mehanizme plaćanja. Tako implementacija digitalnog eura otvara pitanja privatnosti, sigurnosti i stabilnosti platnog sustava. Autori naglašavaju kako ova pitanja čine potrebnim analizirati postojeću pravnu regulativu digitalnih platnih instrumenata. U tom kontekstu proučavaju ulogu mobilnog plaćanja, platnih kartica, bankomata i cijeli niz drugih relevantnih instrumenata.

U drugom poglavlju knjige autori Perkušić, Mladinić i Mišević predstavljaju detaljnu evoluciju svih ključnih karakteristika digitalnog eura. Autori analiziraju ključne korake i prekretnice u razvoju digitalnog eura. Pri tome ističu promjene u pojedinim aspektima digitalnog eura, te detaljno obrazlažu kako je do istih došlo. Tako naročito objašnjavaju aspekte privatnosti i anonimnosti digitalnog eura, ali i ulogu transakcijskih troškova i statusa zakonskog sredstva plaćanja. Ovo poglavlje daje bitan doprinos razumijevanju digitalnog eura jer ne otkriva samo kako su nastale pojedine posebnosti ovog CBDC-a, već znatno olakšava shvaćanje pojedinih regulatornih prijedloga i zakonodavnih nijansi vezanih uz uvođenje digitalnog eura.

U trećem poglavlju knjige Perkušić provodi detaljnu usporedbu digitalnog eura i elektroničkog novca. Novija regulativa elektroničkog novca, kao i prijedlozi regulative digitalnog eura jasno definiraju da je nužno razlikovati ova dva sredstva plaćanja. Međutim, unatoč jasnome pravnome razgraničenju ovih dvaju sredstava plaćanja, autori ističu brojne sličnosti između ova dva sredstva plaćanja. Tako je upravo izvanmrežno plaćanje prvo bilo uvedeno u sferi elektroničkog plaćanja, dok se i aspekt punjenja elektroničkog novčanika može usporediti sa punjenjem računa elektroničkog novca. Stoga i nije začuđujuće da se naročito u pitanju regulacije pojedinih tehničkih aspekata plaćanja mogu pronaći sličnosti između regulatornog okvira elektroničkog novca i prijedlog vezanog uz digitalni euro. Autor stoga zaključuje kako, unatoč činjenici da se digitalni euro razlikuje od elektroničkog novca u nekoliko ključnih točaka, prije svega u statusu zakonskog sredstva plaćanja, se ipak mogu povući znatne analogije u razumijevanju ova dva sredstva plaćanja.

U četvrtom poglavlju knjige Jozipović analizira uvođenje digitalnog eura kao ključnu prekretnicu u razvoju platnih sustava, ističući njegove prednosti u odnosu na žiralni novac. Autor navodi značaj statusa zakonskog sredstva plaćanja kao i mogućnost izvanmrežnog plaćanja kao bitne aspekte koji razlikuju digitalni euro od žiralnog novca. Iako postoje sličnosti, poput nekih aspekata posredničke uloge banaka, digitalni euro kao zakonsko sredstvo plaćanja (obveza ECB-a) se bitno razlikuje od žiralnog novca (obveze banaka). Stoga njegovo uvođenje otvara cijeli niz novih pravna pitanja, posebice u pogledu ugovornih odnosa, koji će morati bit prilagođeni novoj regulativi kako bi omogućili nesmetanu integraciju digitalnog eura u financijski sustav. Autor tako naglašava značaj konačne regulacije digitalnog eura za buduću klasifikaciju i strukturu obveznopravnih odnosa vezanih za digitalni euro.

U petome poglavlju knjige Jozipović, Perkušić i Keršić analiziraju digitalni euro kroz prizmu njegove usporedbe s kriptovalutama i postojećim pravnim okvirima za digitalnu imovinu. Autori pri tome ističu ključnu razliku između jamstva ECB-a za digitalni euro i privatne emisije kriptoimovine. Iako digitalni euro ne pripada istom regulatornom okviru kao kriptovalute, određeni elementi regulacije iz MiCA-e mogu biti korisni u njegovom definiranju, posebno u kontekstu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Usporedba s digitalnim juanom i eNairom pokazuje različite pristupe implementaciji digitalnih valuta središnjih banaka, pri čemu kineski model naglašava globalnu upotrebu i napredne tehničke mogućnosti poput offline plaćanja, dok nigerijski model fokus stavlja na financijsku inkluziju u slabije razvijenim područjima. Digitalni euro bi mogao profitirati integracijom offline plaćanja i ograničene anonimnosti za male transakcije, čime bi se osnažila njegova funkcionalnost i povećalo prihvaćanje među korisnicima. Autori tako usporedbom sa drugim digitalnim sredstvima plaćanja zaključuju da će digitalni euro imati niz razlikovnih karakteristika u odnosu na druga digitalna sredstva plaćanja, ali da se u sferi regulacije mogu povući pojedine paralele, te u ograničenoj mjeri koristiti iskustva sa drugim sredstvima plaćanja.

Drugi dio znanstvene monografije posvećen je učincima digitalnog eura na financijski sustav. Zbog složenosti odnosa, potpoglavlja predstavljaju omnibus različitih aspekata mogućih utjecaja bez ambicije da odgovore na sva otvorena pitanja. U nastavku donosimo glavne naglaske radova: Na samom početku poglavlja, autori Piplica i Marina u radu Neki aspekti neovisnosti ECB-a, stabilnosti cijena i digitalnog eura, daju uvod u institucionalnu strukturu i značaj neovisnosti ECB-a za vođenje monetarne politike. Autori s pravom naglašavaju da veća digitalizacija plaćanja dovodi u pitanje financijsku stabilnost te je stoga nužno osigurati jednostavan pristup novcu središnje banke. Upravo digitalni euro može imati ključnu ulogu u očuvanju uloge novca središnje banke u digitalnom dobu. Uvođenjem digitalnog eura osiguralo bi se da građani mogu nastaviti vjerovati monetarnom sidru koje obilježava tzv. javni novac odnosno novac kojeg izdaje središnja banka. Njime bi se zaštitila strateška autonomija europskih plaćanja i monetarnog suvereniteta, a što može biti od iznimne važnosti u uvjetima geopolitičkih napetosti. Digitalni euro također bi pomogao izbjegavanju tržišne dominacija, poboljšanju učinkovitosti platnog sustava i poticanju inovacija u privatnom sektoru.

U potpoglavlju Digitalna transformacija financijskog sustava uvođenjem digitalnog eura, Ivan Nikolić, osim definiranja digitalnog eura, navodi razloge uvođenja digitalnog eura. Među najznačajnije ističe obranu novčanog sustava od moguće decentralizacije koju je najavio nastanak kripto-valuta, smanjenje ovisnosti financijskog sustava o komercijalnim bankama, smanjenje troškova emisije i manipuliranja gotovinom, smanjenje porezne evazije i sive ekonomije, te konačno na međunarodnom planu, postizavanje strateške financijske autonomije EU i njene relativne neovisnosti od kartičnih kuća koje na svjetskom tržištu ostvaruju enormne zarade i najvećim su dijelom u vlasništvu SAD.

Vjerujemo da će osobito zanimanje, ne samo znanstvene, nego i stručne javnosti, zaokupiti rad Roberta Ercegovca s naslovom Digitalni euro i bankovno financijsko posredništvo.

Rad analizira rizike s kojim će se bankovni financijski posrednici susresti nakon implementacije digitalnih valuta središnjih banaka. Autor kroz model poslovanja bankovne firme u tranzicijskom periodu uvođenja digitalne valute središnje banke identificira značajne rizike likvidnosti i rizike dohotka. Na temelju empirijskih podataka sistemski značajnih banka zaključuje da banke nisu u cijelosti pripremljene za šokove likvidnosti te rizike refinanciranja izgubljenih depozita klijenata.

Rizici i upravljanje rizicima povezanih s uvođenjem digitalnog eura naslov je rada autora Marin i Kovač. Minucioznom analizom Autori analiziraju posljedice uvođenja digitalnog eura za bankarsku industriju jer će otvoriti prostor za okretne, financijske i tehnički potkovane fintech konkurente koji su usmjereni na stvaranje vrijednosti unutar ekosustava, umjesto na izgradnju monopolističkih struktura. Novi model bankarstva privući će, naglašavaju Autori, veći broj ljudi zahvaljujući boljim i bržim uslugama te kreditiranju poduzeća pod boljim uvjetima, uz istovremeno očuvanje likvidnosti i učinkovitosti na tržištima kapitala. Opća izloženost riziku vjerojatno će se smanjiti, iako će doći do gubitka određenog stupnja privatnosti zaključuju u svojoj analizi.

Naposljetku, u radu Utjecaj uvođenja digitalnog eura na inovacije u fin-tech sektoru, Ilijevski i Podrug, drže da digitalni euro može unaprijediti učinkovitost, ekonomičnost i efikasnost financijskih transakcija ubrzavanjem procesa plaćanja, ubrzavanjem transfera novca, pojednostavljenjem prekograničnih usluga i poboljšanjem sigurnosti. Digitalni euro također, smatraju Autori, može smanjiti vrijeme i trošak povezane s potvrđivanjem identiteta i kreditne sposobnosti korisnika. Međutim, uvođenje digitalnog eura također postavlja nekoliko izazova, posebno u pogledu usklađenosti i regulative. Jedna potencijalna negativna strana digitalnog eura je mogućnost zamjene i slabljenja valuta u zemljama izvan Europske unije, posebno u zemljama s krhkim ekonomijama. Uvođenje digitalnog eura može, prema Autorima, rezultirati povećanim prekograničnim efektima i može zaobići postojeće strategije upravljanja kapitalnim tokovima.

Ključne riječi: Digitalni euro, Europska centralna banka, digitalna valuta centralne banke, kriptovalute, elektronički novac

Naslov: Digitalni euro
Autori: Ur: Marko Perkušić,  Šime Jozipović, Mario Pečarić
Broj stranica: 342
Nakladnik: Sveučilište u Splitu, Fakultet za forenzičke znanosti
Godina izdanja: 2025..
ISBN: 978-953-8566-06-6
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev