Sažetak:

Govorili su mi: „Ni u moru mire, ni u mornara vire!“

Nisu bili u pravu. Jer, more je meni, umnogome, imalo miru.

S tom mirom more je meni osmislilo život. Stoga sam slijedila silovitost njegove neobuzdane ćudi mada me je često stavljalo na kušnju. Ali me nikad nije iznevjerilo.

Živeći s morem naučila sam da je moj život tek jedan trenutak. Zapravo jedna mala orahova ljuska kojoj ono diktira put. I koju, u trenutku svoje ćudljivosti ili zlovolje, može uništiti. Stoga sam more iznimno štovala i vjerovala u njegovu miru.

A meni je moj mornar dao viru i ja sam ga s tom virom pratila. Plovila sam s njim (trideset i tri godine) po svim morima svijeta… Živeći brodski život dijelila sam „kruh svagdašnji“ s neobičnim sudruzima. Pomorcima „morskim vukovima“! Jednoličnost života u skučenom brodskom lamarinu nas je zbližila i bila sam često, u svojem ženskom maniru, pozoran i strpljiv slušač.

Brodska osama je teška. Pomorci su od malih riječi. Zatvoreni u svoje misli, rijetko se otvaraju i svoje misli dijele s drugima. Ja sam očito, kao usputni i drugačiji sudrug (žena!), imala privilegij. Bila sam im slušač od povjerenja. I pronicljiv promatrač osobitog brodskog života. Ovo su stoga priče mojih prijatelja s mora. Doživljene, ispričane i zapamćene u skučenom prostoru brodskog lamarina, u kojemu smo mi „sužnji“ balansirali između ćudi mora i sebe samih. One su dokaz da iza brazde broda uvijek nešto ostane…

Ostali su životi pomoraca. Darovani, svakome od njih, koji su drugovali s morem, na osobit način.

Zato brazda broda nije samo vizualna ugoda zgusnute bijele pjene (poput bjelanjka dobro ohlađenog paradižota) već potvrda mnogih sudbina vrijednih dubokog štovanja.

Bilješka o autorici:

Dijete sam splitskih Bačvica, a i korijeni su mi otočni pa mi je more oduvijek blizu. To more je osmislilo moj život. Njegovi plavi putovi bili su i moji životni. Do nedavno. Plovila sam.

Naslijeđeni geni? Nono Antonio odavno je jedrenjakom oplovio svijet. Naslijeđena potreba u neznanoj mu unuci (jer ga nisam upoznala)? Odrastajući igrala sam se njegovom matrikulom kožnog uveza, boje matuna. Očito je na mojim dječjim prstima ostao trag plave tinte od ispisanih imena jedrenjaka, luka i suhih pečata svjetskih luka do kojih je nono svojim jedrenjakom plovio. Nisu se dali isprati pa je i meni trebalo poći tragom te plave tinte…

Potreba za bliskošću voljenog muškarca odvela me je na more. Početni strah od nepoznate, nepredvidljive i ćudljive plave vode iščeznuo je s vremenom. Ostala je ovisnost i odanost. Poštovanje i užitak.

Mnoge je moje priče kreiralo more, a moje gimnazijsko naukova-nje u klasičnoj gimnaziji „Natko Nodilo“ i završeni studij „Hrvatskog jezika i književnosti“ pomogli su mi da tu kreaciju oblikujem mislima u rečenice i napišem ih.

Trenutke i događaje s mojih „plavih putova“ zabilježila sam u mojim knjigama „Moja škola kreativnog pisanja“, „Ćićolina“, „Brodski dnevnik 1“ i „Brodski dnevnik 2“.

– Ana Grabovac

Naslov: Coast guard
Autorica: Ana Grabovac
Broj stranica: 150
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2017.
ISBN: 978-953-336-448-3
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev

Kako naručiti knjigu? Proces online kupovine jednako funkcionira za sve kupce, s jedinom razlikom u tome što što kupci iz inozemstva za područje dostave moraju odabrati “Europa” ili “Ostale zemlje svijeta”, a za vrstu plaćanja WSPay (kreditna kartica) ili Virmanom (bankovni transfer).

Molimo kliknite ovdje za detaljni vodič kroz proces narudžbe ili nas kontaktirajte za više informacija.