\u00a0<\/p>\n
Sa\u017eetak:<\/strong><\/p>\n Brojno\u0161\u0107u svojih lica i oblika – svejedno je li glasna ili tiha, zvu\u010dna ili pritajena, je li satkana od velikih ili malih rije\u010di \u2013 poezija na svoj na\u010din i svojim sredstvima, \u010desto u istoj rije\u010di ili slici\/metafori, otkriva i sakriva \u010dovjekova duboka i nedoku\u010diva prostranstva, slutnje i nemire, nadanja i klonu\u0107a. Kao najdublji izraz \u010dovjekove duhovnosti, ona je duboki i neprekinuti \u010dovjekov govor sa sobom i stanjima uznemirena pejza\u017ea du\u0161e. A upravo je du\u0161a, sinonim i metafora i drugo lice \u010dovjekova svijeta, i u nazivniku ove duboko intimne knjige. Ona oprostoruje njezine koordinate, motivske i tematske registre, raspore\u0111uje unutarnji kolorit, pokre\u0107e emocionalna raspolo\u017eenja, metaforiku, slikovnost\u2026 . I vi\u0161e od toga: sje\u0107anja du\u0161e, da se poslu\u017eimo naslovnom odrednicom, u svojim odjecima i tragovima skrivaju i istovremeno otkrivaju svijet i svijest \u017eenskoga pjesni\u010dkog subjekta koji zagonetkom slova nastoji ostaviti svoj trag, uvjeren da je smirenje mogu\u0107e tek onda kada se navedeni teret podijeli s drugim, svejedno je li rije\u010d o onome kojemu se izravno obra\u0107a i s njim stalno komunicira ili pak s pretpostavljenim \u010ditateljem koji \u0107e u njezinim porukama tra\u017eiti odgovore i na svoja pitanja i dvojbe. Doista, u svojim intimnim dimenzijama ova poezija ne skriva adresata kojemu se obra\u0107a; iako ga izrijekom nikada ne imenuje, dostatno je nabrojati imena i atribucije u koje je pohranila i sakrila njegov identitet. On je njezin leptir (“leptiru moj”), ljubav\/moja ljubav (s kojom se opra\u0161ta) i koja ju slijedi, u njegovu bi\u0107u \u017eivi “neuhvatljivi sjaj svjetlosti svemirskih dubina”, on je njezin udes i njezina sudbina. S njime ona dijeli sve, radosti i patnje, vidi ga u “svakoj slici krajolika” pa ne \u010dudi da bez njega ni ona ne bi bila to \u0161to jest. Stoga ga \u010desto pita kako mu je bez nje, moli ga da ne o\u010dajava, a kada ga obuzmu sjeta i tuge, kazuje mu da samo nasloni svoje “uvojke na njezino lice” , zaspe u “njezinu poljupcu”, u koji je pohranjen cijeli njihov \u017eivot. Ona ga vidi “u oblaku”, u “kosi an\u0111ela” i “dobroti Stvoritelja”, on je njezin “dobri vitez”, ali i “gorski potok” i “\u017ertveno vino”, “izvor u o\u010dima”, duh sam. On je “nje\u017eni i strasni prijatelj”, vjera i po\/uzdanje, on je sve i u svemu. Kao izvor i uto\u010di\u0161te vidi ga u svakom djeli\u0107u krajolika, u \u010dempresima, u grudi smrznute boli; on je \u010dvornata grana u kro\u0161nji masline, u njegovim blistavim o\u010dim zeleni se sjaj prolje\u0107a i “blistave svjetlosti”, on je “lahor s pu\u010dine” i “istina” kojoj “sve misli vode”\u2026<\/em><\/em><\/p>\n U pregr\u0161ti ovih stihova i intonacija, \u010das discipliniranih rimama, \u010das ritamski oslobo\u0111enih naglasaka, (\u017eenski) pjesni\u010dki subjekt sluti da je odlazak neminovan\u2026 Iako pomiren s time i svjestan da bi “mogao i umrijeti”, ne o\u010dajava; duboko je uvjeren da se \u017eivot nastavlja (“\u2026ostalo je sjeme”)! U jednoj pjesmi, sa snagom oporuke\/testamenta, zato i mo\u017ee napisati: “Tebi du\u0161o pjesma du\u0161e”, izrijekom odrediv\u0161i da njezina poezija i nije do li duboki, nikad prekinuti razgovor njihove ljubavi, intimni spomenar trajnog zajedni\u0161tva ispisan rije\u010dima ljubavi. U njemu zajedni\u010dki \u017eivot dobiva nove oblike i nastavlja se u licima koje samo poezija\/rije\u010d mo\u017ee izraziti. \u0160tovi\u0161e, rije\u010d je i poruka i oporuka. <\/em><\/p>\n Po najdubljim svojstvima ova je poezija osobna, intimna, prepuna topline i iskrenosti. Vidljiva na prvi pogled, ta svojstva me\u0111utim ne umanjuju uspjelosti pjesni\u010dkih slika, svje\u017eih sintagmi i metafora, iskrenost poruka\u2026Zato ne sumnjam u njezin dobar odjek kod \u010ditalaca, pogotovo kod onih, brojnih, koji \u0107e u njezinim prostorima tra\u017eiti, i nalaziti, uzdarje za dvojbe i nemire od kojih su satkani i njihovi \u017eivoti. To je ono zbog \u010dega poezija privla\u010di i u \u010demu se krije tajna njezine ljepote.<\/em> Zorica Zuki\u0107 Kr\u010d ro\u0111ena je 30. studenoga 1943. u Zagrebu, a od 1946., Godine 1974. diplomirala je engleski i hrvatski jezik na Pedago\u0161koj akademiji u Splitu, Potje\u010de iz radni\u010dke obitelji. U \u0161koli se isticala odli\u010dnim uspjehom i pona\u0161anjem, uvijek Od 1978. do 1984. godine, uz knjigu pjesama \u201eSje\u0107anja du\u0161e\u201c, napisala je i jednu Od 1991. do 1996. godine napisala je tri bajke, \u201eUkleta pe\u0107ina\u201c, \u201eRajski otok\u201c i Naslov:<\/strong> Sje\u0107anje du\u0161e \u00a0 Sa\u017eetak: Brojno\u0161\u0107u svojih lica i oblika – svejedno je li glasna ili tiha, zvu\u010dna ili pritajena, je li satkana od velikih ili malih rije\u010di \u2013 poezija na svoj na\u010din i svojim sredstvima, \u010desto u istoj rije\u010di ili slici\/metafori, otkriva i sakriva \u010dovjekova duboka i nedoku\u010diva prostranstva, slutnje i nemire, nadanja i klonu\u0107a. Kao najdublji […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":7446,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_acf_changed":false},"product_brand":[],"product_cat":[1383,1385,1388],"product_tag":[],"class_list":{"0":"post-7445","1":"product","2":"type-product","3":"status-publish","4":"has-post-thumbnail","6":"product_cat-knjige","7":"product_cat-knjizevnost","8":"product_cat-poezija","9":"pa_autor-zorica-zukic-krc","10":"pa_nakladnik-ogranak-matice-hrvatske-split","12":"first","13":"instock","14":"shipping-taxable","15":"purchasable","16":"product-type-simple"},"acf":[],"yoast_head":"\n
– Ivan J. Bo\u0161kovi\u0107
Bilje\u0161ka o autorici: <\/strong><\/p>\n
pa sve do svoje smrti, 20. o\u017eujka 2011. godine, \u017eivjela je u Splitu.<\/p>\n
gdje je 1981. diplomirala i pred\u0161kolski odgoj. Za vrijeme studiranja radila je u putni\u010dkoj
agenciji \u201eCroatia express\u201c i u osnovnoj \u0161koli u Imotskom. Majka je dvoje djece.<\/p>\n
spremna pomo\u0107i slabijim u\u010denicima. Ve\u0107 u djetinjstvu po\u010dela je pisati pjesme, a u
gimnazijskim danima objavila je svoje pjesni\u010dke radove u splitskom omladinskom literarnom
\u010dasopisu \u201eVidiku\u201c i u zadarskome \u201eNovom listu\u201c. Dvije pjesme bile su uglazbljene, od kojih je za jednu, \u201eTo su djeca\u201c, nagra\u0111ena Zlatnom kamelijom za najbolji tekst na opatijskom
festivalu zabavne glazbe 1969. godine.<\/p>\n
pri\u010du koja je trebala biti ekranizirana, ali se to nikada nije dogodilo.<\/p>\n
\u201eBradonjica\u201c: Pro\u010ditali su ih mnogi kompetentni umjetnici, ugledni prosvjetni radnici,
kriti\u010dari, odgojitelji; bile su \u010ditane djeci u vrti\u0107ima. Svi su oni ocijenili da te bajke treba
neminovno objaviti i ponuditi ih ne samo mladima nego i starijima \u017eeljnima utjehe i ohrabrenja.<\/p>\n
Autor:<\/strong> Zorica Zuki\u0107-Kr\u010d
Broj stranica:<\/strong> 86
Nakladnik:<\/strong> Ogranak Matice hrvatske – Split
Godina izdanja:<\/strong> 2011
ISBN:<\/strong> 978-953-7797-14-0
Tisak:<\/strong> digitalni tisak knjiga – print na zahtjev<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"