\u00a0<\/p>\n
Sa\u017eetak:<\/strong> Bilje\u0161ka o autoricama:<\/strong> e-mail:<\/strong> An\u010di Leburi\u0107<\/a>
Autorice An\u010di Leburi\u0107 i Marina \u0160trk u studiji pod nazivom Moda kao dru\u0161tveni jezik ilustriraju dio rezultata dobijenih u sociolo\u0161kom istra\u017eivanju dru\u0161tvenoga pona\u0161anja mladih u Splitu.
U uvodnom dijelu studije daje se povijesni razvoj mode koju autorice tretiraju kao dru\u0161tveni fenomen. Odre\u0111uju\u0107i modu u tom i takvom kontekstu, ona se situira u specifi\u010dnom povijesnom okviru koji nikada nije bio odvojen od societalnih karakteristika mode. Takve pretpostavke prate raspravu o razli\u010ditim dru\u0161tvenim promjenama koje su na dru\u0161tvenoj sceni uzro\u010dno-posljedi\u010dno uvjetovale sve ono \u0161to se s modom zbivalo.
Bez obzira na pristup, kontekst ili zna\u010denja koja se modi pridaju u odre\u0111enom vremenskom razdoblju, ona je uvijek predstavljala jednu od najva\u017enijih dru\u0161tvenih i gospodarskih pojava u suvremenosti, pa je tako bila i najpouzdanije mjerilo za utvr\u0111ivanje psiholo\u0161kih, psiho\u00adanaliti\u010dkih, ekonomskih i mnogih drugih motivacija \u010dovje\u010danstva.
Iz istra\u017eivanja Dru\u0161tvenog pona\u0161anja mladih \u010dija je terenska faza realizirana krajem 2007. godine, na splitskoj Katedri sociolo\u0161ke metodologije (na Filozofskom fakultetu u Splitu), ispitivala su se neka kulturolo\u0161ka obilje\u017eja mladih, kako provode svoje slobodno vrijeme, njihov odnos prema prostoru i prometu, pona\u0161anju na javnim mjestima (bontonu), stavove o modi i modnim izri\u010dajima, stvaranju i kreiranju osobnog identiteta, kao i mogu\u0107nostima simboli\u010dkog komuniciranja modom, te razinu samopoimanja ispitanika. U tom kontekstu istra\u017eivanja dru\u0161t\u00advenosti mladih, ispitivan je i fizi\u010dki (tjelesni) izgled i svjesnost mladih o vlastitom modnom i osobnom izri\u010daju u dru\u0161tvu.
Bilo je intervjuirano ukupno 1830 mladih ispitanika u kompleksnom anketnom istra\u017eivanju izvedenom u kombinaciji s intervjuom kao istra\u017eiva\u010dkom metodom. Uglavnom su to bili mladi iz bolje obrazovanih obitelji i urbanoga porijekla, te osrednjeg imovinskog statusa. Rije\u010d je o izrazito dru\u017eeljubivim osobama, koje su \u017eeljne zabave razli\u010ditih formi i novih poznanstava. Svoje slobodno vrijeme ve\u0107inom kreativno planiraju i posebno su aktivni u vlastitom razvoju. Ipak, mahom ih jo\u0161 uvijek financiraju roditelji, \u0161to zna\u010di da je jo\u0161 uvijek na djelu sindrom produ\u017eene mladosti. Sve su to zna\u010dajni aspekti kolektivnog \/ dru\u0161tvenog pona\u0161anja mladih u Hrvatskoj.
Dalje, autorice zaklju\u010duju o identifikaciji mladih na osobnim i dru\u0161tvenim razinama, kao o bitno simboli\u010dkoj komunikaciji. Moda ih identificira i odre\u0111uje kao osobe koje u suodnosu sa dru\u0161tvom te\u017ee prikazati svoju pripadnost i orijentaciju. U tom smislu, moda je odraz njihovoga identiteta, ali i sredstvo kojim se manipulativno utje\u010de na te mlade. Modna industrija uspostavlja prevlast nad mladima, kreira njihov ukus i ubire profit.
Mo\u017eda jedan od zna\u010dajnijih zaklju\u010dka jest da mladi modom komuniciraju. Premda se u toj komunikaciji neprestano javljaju raznorazne pote\u0161ko\u0107e, ipak se moda uz dizajn iskazuje kao nevjerojatno otvoreno \u017eivotno podru\u010dje koje na svjetskim razinama ujedinjuje razli\u010ditosti, sintetizira brojne obi\u010daje, ukuse, estetske i dru\u0161tvene preferencije mladih. Pritom oni modu artikuliraju kao sustav objektiviranih i institucionaliziranih pravila vlastitoga simboli\u010dkog odnosa spram dru\u0161tva u kojem \u017eive, spram dru\u0161tvenih grupa kojima pripadaju, kao i prema skupinama vr\u0161njaka u kojima se razvijaju itd.
Autorice procejnjuju zna\u010dajnim \u0161to mladi u suvremeno doba vizualno konstruiraju mnoge kulturolo\u0161ke dimenzije vlastitoga \u017eivljenja. Sve to oni kontekstualiziraju u vlastite \u017eivotne stilove, nadme\u0107u se za marke, logove, brendove i razne odrednice vezane uz modu, modnu industriju i modni dizajn.
Upravo tu su istra\u017eiva\u010dice iznalazile univerzalnost mode kao dru\u0161tvenoga jezika, nasloviv\u0161i tako i ovu studiju. Neverbalno komuniciraju\u0107i modom, na\u0161i mladi ispitanici i ispitanice zapravo \u201egovore\u201c razli\u010ditim jezicima, \u0161alju brojne poruke i tako indirektno utje\u010du na kreiranje niza dru\u0161tvenih odnosa, a u kona\u010dnici i na kreiranje svoga dru\u0161tvenoga pona\u0161anja. Sve to ih opet \u010dini dru\u0161tvenim bi\u0107ima. Prema tome, mladi trebaju modu i ona treba njih. <\/p>\n
An\u010di Leburi\u0107, redovna je profesorica na katedri sociolo\u0161ke metodologije, Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu. Objavljuje znanstvene radove iz metodologije dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih istra\u017eivanja, te empirijske studije iz posebnih sociologija. Nositeljica je kolegija na preddiplomskim, diplomskim i doktorskim studijima u zemlji i inozemstvu. Urednica je nekoliko biblioteka u kojima se objavljuju metodolo\u0161ke i sociolo\u0161ke studije. Vodi i sudjeluje u me\u0111unarodnim projektima u kojima se istra\u017euju razvojne, kulturolo\u0161ke, medijske, socijalno-ekolo\u0161ke, urbane i dr. teme. \u010clanica je nekoliko stru\u010dnih asocijacija, te predsjednica Splitske podru\u017enice Hrvatskoga sociolo\u0161kog dru\u0161tva od 2006 god. <\/p>\n
web:<\/strong> www.ancileburic.com<\/a><\/p>\n